Danas se spominjemo jednog od najpopularnijih svetaca Latinske Amerike, dominikanskog redovnika svetog Martina. Rođen je u Limi, glavnom gradu Perua, 1579. godine.

Otac mu je bio španjolski aristokrat Huan de Porres, koji nije htio priznati svoga sina jer mu je majka bila bivša robinja afričkoga porijekla, a kada je imenovan za upravitelja Paname, Martinov otac ostavio je sina majci kao i novac za njegovo školovanje.

Martin je postao šegrtom nekog brijača – kirurga, no velika mu je želja bila pridružiti se dominikancima koji su u Limi utemeljili svoj prvi samostan na tlu Perua. Budući da je bio mulat, primili su ga samo kao trećoreca i povjerili mu najskromnije poslove. No kada su dominikanci otkrili njegovu unutarnju snagu izbavili su ga iz tih skromnih prilika i primili ga u svoj red kao brata suradnika. Zbog njega su dominikanci ukinuli pravilo prema kojem crnci ne mogu postati članovi reda pa je 1603. položio redovničke zavjete.

Gospodin ga je obdario izvanrednim karizmatičkim darovima, zanosima, levitacijom, tj. lebdenjem, bilokacijama, liječenjem bolesnika i sporazumijevanjem sa životinjama. Osnovao je  sirotište, dječju bolnicu i sklonište za napuštene životinje.

Bio je dobar prijatelj svete Ruže Limske, a zvali su ga Milosrdni Martin i Martin od metle zbog njegove velike radinosti.

Martin iz Porresa ponudio je Peruu primjer uzorna života. Za savjete su mu se obraćali i potkralj Perua i nadbiskup Lime koji bi ga redovito nalazili okružena siromasima i bolesnim ljudima. Kada je u Limu stigla kuga, sam se brinuo za 60-ero svoje subraće. Za sve je bio čudotvorac: u Limi je utemeljio kolegij za pouku siromašne djece, prvi takav u Novome svijetu. Izliječio je i nadbiskupa grada Meksika, koji ga je želio povesti sa sobom. Martin mu se međutim nije mogao pridružiti: nakon što ga je pogodila vrućica, preminuo je  u Limi u 60.-oj godini života. Svetim je proglasio papa Ivan 23., 1962.