Srijeda, 09. listopada 2024.

JESTE LI SPREMNI ZA SMRT? Nemojte čekati zadnji trenutak

X. Razmatranje. Kako se trebamo pripraviti na smrt.

  1. Nemojte čekati zadnji trenutak

U svim svojim djelima misli na svoj konac, pa nećeš nikada griješiti.“ (Sir 7,36)

Svako priznaje da se mora umrijeti, i to samo jedanput i da nema gore stvari nego što je smrt, jer o smrtnom času zavisi ili vječno blaženstvo ili vječna propast. Svi znaju, da tko dobro živi da će dobro i umrijeti, a tko zlo živi da će zlom smrti i svršiti.

Onda kako to da većinom kršćani tako bezbrižno žive, kao da nikad neće umrijeti, ili ih nije briga umrli zlom ili dobrom smrću? Zlo žive jer ne misle na smrt. Valja nam se uvjeriti, da, kad smrt dođe, nije onda vrijeme uređivati račune duše svoje i osiguravati najveći i najvažniji posao; vječni spas.

Svjetski umnici u njihovim poslovima i radnjama ovog svijeta na vrijeme se priprave i mudro razmišljaju kako bi došli do dobiti, onog važnog i odličnog mjesta, one ženidbe, za tjelesno zdravlje ne ustručavaju se uzimati potrebne lijekove.

Što bi rekao o čovjeku koji bi morao ići na dvoboj i sa sabljom se boriti i upravo u ono vrijeme, kad bi morao poći počne se podučavati u mačevanju, ili onaj koji bi želio učiteljevati i pred sami ispit da se stane pripravljati. Zar ne bi bio lud onaj vojskovođa, koji bi se u vrijeme opsade stao naoružavati i hranom opskrbljivati?

Zar nije lud onaj brodar koji u vrijeme oluje priprema sidra? Isti je takav i onaj kršćanin koji od dana do dana odgađa uređenje svoje duše, ili čeka dok smrt ne stigne. Smrtni čas je vrijeme oluje i pometnje, onda grješnici zazivaju Boga u pomoć, ali jedino stog što se pakla boje, kojem su se približavali bez pravog obraćenja, i zato ih Bog ne uslišava.

Posve je i pravedno što takovi onda neće drugo okusiti, osim ploda njihovog zlog življenja. Ah! Onda neće biti dosta samo primiti sveta otajstva umirućih; treba umrijeti mrzeći grijehe i zloće, i ljubeći Boga više od svake stvari. Ali, kako će moći zamrziti one zabranjene naslade, onaj koji ih je sve do tog časa ljubio? Kako će onda ljubiti Boga više od svake stvari, tko je sve do onog vremena ljubio stvorove više nego li Boga?

Bog nazva ludim one djevice, koje počeše priređivati svoje svijeće pri dolasku zaručnikovu. Svako se nenadane smrti boji, jer onda nema vremena da se računi urede. Svako priznaje da su sveti bili pametni što su svoje račune držali u redu, prije nego im je smrt došla. A što mi radimo? Zar ćemo se staviti u tu pogibelj, da ćemo se pripraviti na smrt, kad nam se ona približi? Treba dakle, da sad radimo sve ono što bi na smrti poželjeli da smo već bili učinili.

Ah! Kakav će nas strah spopasti kad se sjetimo izgubljenog vremena, osobito koje smo u zlo potrošili mjesto da zaslužimo raj, za što nam ga je Bog i dao! Ali vrijeme prošlo više se ne vraća. Kakva će nas tada tuga obuzeti kad nam se rekne: Nema više vremena da se pokora čini, da se sveta otajstva primaju, propovijedi slušaju, Isus Krist u crkvama posjećuje, ni da se moli. Što je učinjeno, učinjeno je. U onaj čas trebao bi sabraniji razum, mirnije vrijeme da se čisto zapovijedi i teže stvari što bolje riješe, i tim da se umirućeg duša umiri; ali za to neće biti više vremena.

Molitva: Ah, moj Bože, da sam one noći umro, gdje bih ja sad bio? Zahvaljujem ti što si me do sada čekao i zahvaljujem ti na svim trenutcima od kojih si me spasio po kojima sam mogao biti u paklu od onog prvog časa, kada sam te prvi put uvrijedio.

Ah, prosvijetli me, da upoznam velike uvrede koje sam ti svojevoljno nanio, gubeći tvoju svetu milost koju si mi zaslužio žrtvujući se za me na križu! Ah, Isuse moj, oprosti mi sad kad se iz sveg srca kajem više nego radi ikakvog drugog zla, što sam vrijeđao tebe, neizmjernu dobrotu! Ufam se da si mi već oprostio, pomozi mi o moj Spasitelju i daj da te nikad više ne izgubim. O moj Spasitelju i daj da te nikad više ne izgubim.

O moj Bože, da se nakon tolikih tvojih milosti opet vratim na prijašnje grijehe, zar ne bi pakao zaslužio? Ne daj radi krvi, koju si prolio iz ljubavi prema meni. Udjeli mi svetu ustrajnost i daruj mi svoju ljubav. Ljubim te, o najveće dobro, ljubit ću te sve do svoje smrti. Bože moj, radi Isusove ljubavi smiluj mi se. Smiluj mi se još i ti, o ufanje moje, Marijo, preporuči me Bogu, koji te toliko ljubi.

Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...