Ponedjeljak, 15. srpnja 2024.

JESTE LI SPREMNI ZA SMRT? Morate se odvojiti od svijeta

X. Razmatranje. Kako se trebamo pripraviti na smrt.

3. Moramo se odvojiti od svijeta

Dalje valja nastojati, da svakog časa budemo onakvi kakvi bismo željeli da se nađemo na času naše smrti: Blaženi koji u Gospodinu umiru. Kaže sv. Ambrozije, da oni blaženo umiru, koji se na samrti nađu već umrli ovom svijetu, to jest odvojeni od onih dobara, s kojima će nas smrt rastaviti. Treba nam se dakle sad odreći svih dobara, ostaviti rodbinu i sve stvari ovog svijeta; ako to svojevoljno ne učinimo za života, na samrti učinit ćemo to silom; ali onda s velikom žalosti i pogibelji za vječni spas.

I zato nas opominje sv. Augustin, da za mirnu smrt mnogo vrijedi kad se za života urede stvari svijeta i dobra, koja će se ostaviti, da se odmah rasporede, a to zato da se čovjek na samrti uzmogne baviti samo svojom dušom i kako će se s Bogom sjediniti. U onaj strahoviti čas dobro je govoriti o Bogu i raju.

Zadnji časovi našeg života su neprocjenjivi i zato ih je šteta trošiti oko dobara ovog svijeta. Na samrti se dovršuje kruna odabranih i u onaj čas valjda se i najaviše zasluži, ako se strpljivo bolesti i smrt poslani od Boga mimo i dragovoljno očekuju i prime. No ovako dobrih i svetih čuvstava neće moći imati onaj koji ih za života nije gajio. U tu svrhu mnoge pobožne osobe na veliku koristi svakog bi mjeseca postili, ispovjedili se i pričestili, kršćanskim djelima zazivali bi smrt i stavljali bi se tako u stanje, kao da će u onaj čas umrijeti. Ono što se za života ne radi na samrti je teško učiniti.

Velika službenica Božja Katarina, sestra sv. Alberta, umirući uzdisaše govoreći: „Sestre ne uzdišem, kao da se smrti bojim, jer već je 25 godina očekujem, nego uzdišem gledajući mnoge, gdje zavarani sljepilom, grešno žive i takvo odgađaju izmirenje s Bogom do smrti, kad evo ja jedva da mogu zazvati Isusa na pomoć.“

Promotri dakle, brate moj, je li ti srce sad zaljubljeno u kakvu stvar, u kakvu osobu, čast, kuću, novac, zabave i šetnje, te pomisli da nisi zauvijek ovdje na Zemlji. Jednog dana morat ćeš ostaviti sve i to vjerojatno vrlo brzo; onda zašto bi ih ljubio, stavljajući u pogibelj svoj vječni spas? Sad sve prikaži Bogu i u svaka doba budi spreman ostaviti sva ova dobra, kad Bog bude htio.

Ako hoćeš mirno umrijeti, valja svaku protivštinu i nepogodnosti, koje bi te mogle snaći, dragovoljno primiti i svaku ljubav za zemaljskim stvarima u svom srcu ugasiti. Stavi pred oči onaj trenutak svoje smrti i sve zamrzi. Sv. Jeronim kaže: „Glasno sve zamrzi onaj, koji uvijek misli na svoju smrt.“

Ako još nisi odabrao stalež svog života, odaberi onaj, koji bi na smrti želio da si ga bio odabrao i u kojem ćeš zadovoljnije umrijeti. Ako si ga, pak, odabrao, onda sad radi sve ono što bi na smrti želio da si bio učinio. Svaki dan radi tako kao da ti je posljednji u tvom životu i svako djelo koje radiš, misli da ti je posljednje; posljednja molitva, posljednja ispovijed, posljednja pričest. Svakog časa misli da se nalaziš na smrti, pružen u krevetu, te da čuješ gdje ti se govori ona molitva: „Pođi dušo kršćanska s ovoga svijeta.“ Ove misli će ti puno koristiti za dobro ponašanje i odvojenost od svijeta! Tko svakog sata očekuje smrt, makar i nenadano umro, dobro ćeš umrijeti.

Molitva: Svaki kršćanin treba biti pripravan, da u onaj čas kad mu se bliža smrt navijesti uzmogne reći:

„Dakle, Bože moj, još mi samo nekoliko sata ostaje za živjeti; i kroz ovo života što mi preostaje ljubit ću te ovdje da te na drugom svijetu uzmognem više ljubiti. Mala je žrtva života prema žrtvi koju je za me Isus prikazao na križu. Gospodine, patnje, koje trpim, malene su i lake prema onim koje sam zaslužio; kakve su da su, primam ih dragovoljno u znak ljubavi kojom te ljubim.

Podlažem se svim kaznama kojim ćeš me kazniti na ovom ili na drugom svijetu; samo daj, da te ljubim zauvijek, pak me kazni kako hoćeš, samo mi ne uskrati svoju ljubav.

Priznajem da više ne zaslužujem ljubiti te, pošto sam toliko puta povrijedio tvoju ljubav; ali ti ne znaš od sebe odbaciti pokorničku dušu. Kajem se, o najveće dobro, što sam te vrijeđao.

Svim te srcem ljubim i u tebe se samog uzdam. Tvoja smrt, moj mili Otkupitelju, jest moje ufanje. U tvoje izranjene ruke stavljam dušu moju. O, Isuse moj, svoju si krv dao da me spasiš, ne dopusti da se ikada više od tebe odijelim. Ljubim te, o vječni Oče i uzdam se da ću te za uvijek ljubiti. Marijo, majko moja, pomozi mi u onaj veliki čas. Sad ti izručujem moju dušu; reci svom Sinu neka mi se smiluje. Tebi se preporučujem da me oslobodiš pakla“.

Naslovna fotografija prikazuje s. Ceciliju, karmelićanku iz Karmela Santa Fe, u trenutku smrti u Argentini. S. Cecilija je radosno dočekala smrt.

Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...