Ponedjeljak, 09. prosinca 2024.

JESTE LI SPREMNI ZA SMRT? Što učiniti s vremenom koje nam je dano?

X. Razmatranje. O vrijednosti vremena.

2. Zanemarivanje vremena

Nema dragocjenije stvari od vremena, stvari koju svjetovni ljudi preziru i ne cijene. Ovo je ono što sveti Bernard oplakuje: „Nema ništa dragocjenijeg od vremena, a opet nema stvari koja se slabije cijeni.“ I opet nastavlja: „Prolaze dani spasa, a nitko ne razmišlja da dane gubi, koji se više ne vraćaju.” Vidjet ćeš onog kockara, gdje dan i noć vrijeme troši u igre, ako ga upitaš što radi, odgovara: Provodim vrijeme. Vidjet ćeš onog drugog danguba gdje po čitave sate stoji na ulici i gleda tko prolazi i razgovara o besposlicama i nepristojnim stvarima; ako ga upitaš što radi, odgovara: Provodim vrijeme.

Nevoljni zaslijepljeni, koji gube tolike dane, koji se više ne vraćaju! Izgubljeno vrijeme najviše će se na smrti željeti. Oni će tada željeti da im se dade vremena jednu godinu, jedan mjesec, ili jedan dan, ali tog neće dobiti, reći će im se: Nema više vremena. Koliko bi tad svaki platio da može imati samo još jedan tjedan ili samo jedan dan vremena da bolje uredi svoju duševnost!

Za samo jedan sat, veli sv. Lovro Justinjanin, dao bi sva svoja dobra; ali ovog sata neće dobiti; brzo, reći će mu dvoreći ga svećenik, brzo pođi s ovog svijeta, jer za te nema više vremena.

Međutim, ljubazno nas opominje da se Boga spomenemo i njegovu milost pribavimo, dok imamo svjetla. Što gore može snaći jednog putnika nego kad u noćnoj pomrčini spazi da je zašao s pravog puta, a nema mjesečine da izađe na pravi put. Ovo će isto mučiti i onog na času njegove smrti, koji je mnogo godina živio na svijetu, a nije ih potrošio služeći Bogu. Onda će smrt za njega biti prava noć u kojoj više neće moći ništa raditi. Savjest će ga sjetiti na vrijeme koje je imao i potrošio ga na propast svoje duše; koliko je milosti primio od Boga da se obrati i posveti, ipak se nije htio okoristiti, nakon čega će sa svih strana ugledati zatvoren put i uvidjet će da nije moguće više ikakvo dobro učiniti.

Zatim će plačući reći; „Oh, koliko sam budalast bio! Oh, izgubljeno vrijeme! Oh, izgubljeni moj živote! Oh, izgubljene moje godine, u kojim sam se mogao posvetiti; ali, na vječnu moju propast, to nisam učinio, a sad više za tog nema vremena! Ali, što će onda koristiti uzdasi i plač, kad već sve svršava, svjetiljka se gasi, a umirući je već blizu onog strašnog časa o kojem vječnost zavisi.

Molitva: Ah, Isuse moj, ti si sav svoj život dao da mi dušu spasiš; nije bilo časa u tvom životu u kom se nisi za me svom vječnom Ocu žrtvovao, da mi zadobiješ oproštenje grijeha i vječni spas; a ja sam toliko godina živio na svijetu i koliko sam ih do sad potrošio? Ah, kad se spomenem svega što sam radio, sve me u duši muči. Zla je mnogo bilo, a dobra posve malo i to puno nepotpunosti, mlitavosti, samoljublja i rastresenosti. Ah, moj Otkupitelju, sve je to tako bilo jer sam ja bio zaboravio sve što si ti za me učinio. Bio sam te zaboravio, a ti mene nisi; došao si mi u susret kad sam bio od tebe pobjegao i toliko si me puta zvao da te ljubim. Evo me, Isuse moj, neću se više opirati tvom glasu, zar ću čekati dok me baš sasvim od sebe ne odbaciš? Kajem se, o moje najveće dobro da sam se od tebe s grijehom odijelio. Ljubim te, neizmjerna dobroto, vrijedan neizmjerne ljubavi.

Ah, ne daj da više gubim vrijeme koje mi daješ po svom milosrđu! Ah, uvijek me sjećaj, ljubazni moj Spasitelju na onu tvoju ljubav kojom si me toliko ljubio i na one muke koje si za me pretrpio! Daj, da sve ostavim i sve zaboravim i da kroz ovo života, što mi preostaje, da na drugo ne mislim, osim kako ću te ljubiti i tvojoj svetoj volji udovoljavati. Ljubim te, Isuse moj, moja ljubavi, moje sve. Obećavam da ću uvijek, kad se god sjetim, govoriti i činiti djelo ljubavi. Udijeli mi svetu ustrajnost. Sav se uzdam u zasluge tvoje krvi i ufam se u tvoj zagovor, o draga moja Majko Marijo.

Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...