X. Razmatranje. O vrijednosti vremena.
1. Vrijeme je blago zemlje
Sinko, veli Duh Sveti, pazi i čuvaj vrijeme koje je najdragocjenija stvar i najveći dar koji Bog može dati živućem čovjeku. I pogani su poznavali vrijednost vremena. Seneka govoraše, da ne ima cijene, koja bi se usporedila s vrijednošću vremena. No, sveti su još više cijenili vrijeme. Reče sv. Bemardin Sienski: “Toliko vrijedi samo jedan čas vremena, koliko vrijedi sami Bog; jer svakog časa s jednim skrušenim pokajanjem i djelom ljubavi čovjek može Boga steći i vječnu slavu zadobiti”.
Vrijeme je tako blago, koje se samo ovdje na zemlji može steći, a na drugom svijetu nema ga, ni na nebu, ni u paklu. U paklu je vrijeme plakanja i jaukanja za osuđene. Sve bi dali za samo jedan sat vremena, da se poprave i iz propasti izbave, ali taj sat nikad neće moć imati.
Na nebu se ne plače, no kad bi blaženi na nebu mogli plakati, jedino bi oplakivali izgubljeno vrijeme na ovom svijetu, u kom su mogli zaslužiti višu slavu, te što ovog vremena više ne mogu imati.
Jedna benediktinska redovnica, nakon smrti ukaza se slavna jednoj osobi, rekavši: “U raju sam potpuno zadovoljna; ali da se može bilo što tamo poželjeti, zaželjelo bih se opet vratiti na ovaj svijet, da patnjama i pokorama višu slavu zaslužim”-, i nadoda, da bi se zadovoljila trpjeti onu bolest, koju je do smrti imala, sve do općeg suda, samo da zadobije slavu koja odgovara zasluzi samo jedne Zdravo Marije.
A ti, brate moj, u što trošiš vrijeme? Za što odgađaš od danas do sutra ono, što možeš danas učiniti? Znaš, da vrijeme, koje je već prošlo, nije više tvoje, budući da nije u tvojoj vlasti, jedino sadašnje vrijeme stoji ti na raspolaganje i možeš dobro činiti. Opominje nas sveti Bernard: “Nevoljniče, što se u budućnost uzdaš, kao da je Bog vrijeme pod tvoju vlast stavio?” Veli sv. Augustin: “Kako možeš sam sebi obećati sutrašnji dan, kad ne znaš hoćeš li još sat živjeti?” Dakle, zaključuje sveta Terezija, ako danas nisi pripravan za umrijeti, boj se, da ne umreš nesretnom smrću.
Molitva: O, moj Bože, zahvaljujem ti na ovom vremenu koje mi daješ, da ispravim nerede mog življenja. Da u ovaj čas trebam umrijeti najviše bi me mučilo izgubljeno vrijeme. Ah, moj Bože, dao si mi vrijeme, da te ljubim i vjerno ti služim, a ja sam ga trošio vrijeđajući tebe! Bio sam zaslužio da si me mogao u onaj isti čas poslati u pakao, kad sam te prvim grijehom ožalostio, ali koliko sam se puta povratio na grijehe, a ti si mi nanovo oprostio!
Neka bude blagoslovljeno tvoje milosrđe. Zaista, da tvoje milosrđe nije bilo neizmjerno, kako bi me drugačije mogao trpjeti? Tko bi igda mogao imati toliko strpljenja sa mnom, koliko si ga ti imao? Ah, koliko mi je žao da sam vrijeđao tako dobrog Boga!
Dragi moj Spasitelju, samo strpljenje koje si sa mnom imao, trebalo bi me potaći da se u tebe zaljubim i uza te čvrsto privežem. Ah, ne daj, da ostanem nezahvalan tvojoj ljubavi kojom si me toliko ljubio! Otrgni me od svega, i svega me privuci svojoj ljubavi. Ne, moj Bože, ne ću više trošiti uzalud vrijeme, koje mi daješ, da se popravim, nego ću ga uložiti služeći tebi i tebe samog ljubiti. Ojačaj me i udijeli mi svetu ustrajnost. Ljubim te, neizmjerna dobroto i ufam se da ću te zauvijek ljubiti. Zahvaljujem ti, o Marijo, ti si bila moja odvjetnica, koja si mi isprosila ovo vrijeme mog života; pomozi me i sad, i daj da ga svega potrošim ljubeći tvoga Sina mog Otkupitelja, i tebe kraljice i Majko moja.
Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.