Četvrtak, 22. veljače 2024.

Zašto je nakon Velike subote prazan bio grob?

Postoji veliko iskušenje da se preskoči Velika subota. Dan koji je težak nakon drame Velikog petka. Samo dan ranije slušali smo za vrijeme obreda Velikog petka kako su bič i koplje izranili tijelo našeg Spasitelja. Na današnji dan Kristovo tijelo ležalo je u grobu. Strašna je to slika, Gospodin prije svoga uskrsnuća.

Kod mene, a vjerujem i kod mnogih drugih, postoji iskušenje da se preskoči ovaj dan. Često se dogodi da razmišljamo o muci i umiranju Isusa Krista na Veliki petak, a u nedjelju već o radosti uskrsnuća. Između umiranja i uskrsnuća nalazi se smrt. Smrt na križu istovremeno je slika nepomičnosti i dragovoljne žrtve Isusa Krista, prestanak svih aktivnosti. Kristova poslušnost do smrti zahtijevala je samosavladavanje i samopredaju, pri čemu je Krist još jednom potvrdio da je Kralj kraljeva i Sluga slugu.

Cijenimo li u potpunosti istinu da je Krist uskrsnuo?

Prva pomisao kod mnogih teologa i svetaca na smrt je razmišljanje o raju i paklu. Uostalom, i u molitvi Apostolskog vjerovanja izgovaramo „sašao nad pakao“. Na dan Velike subote, kako se navodi i u KKC-u (364-365), Krist je dovršio evanđeoski navještaj spasenja. U KKC-u piše sljedeće: „To je posljednja faza mesijanskog poslanja Isusova, faza sažeta u vremenu ali neizmjerna u svom stvarnom značenju; i da se naime otkupiteljsko djelo proteže na sve ljude svih vremena i svih mjesta, jer svi koji su spašeni postali su dionici Otkupljenja.

Krist je dakle sišao u dubinu smrti, da bi „mrtvi čuli glas Sina Božjega i da bi oni koji su ga čuli živjeli“ (Iv 5, 25). Isus, „Začetnik života“, „smrću obeskrijepi onoga koji ima moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroz sav život bijahu podložni ropstvu“ (Heb 2, 14-15). Uskrsli Krist sada drži „ključeve smrti i Podzemlja“ (Otk 1, 18), i „na ime Isusovo“ prigiba se „svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika“ (Fil 2, 10)“.

Gospodar svega stvorenoga ušao je u carstvo mrtvih, i prema tradiciji odveo u raj duše koje su tamo čekale od postanka svijeta. Dogodilo se spasenje duša, to je božanski dar zadivljujućih razmjera. Da Krist nije uskrsnuo, uzalud bi bila i vjera naša. Da nije bilo uskrsnuća, tada bi i oni koji usnuše u Kristu propali.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...