XIV. razmatranje. Ispraznost svijeta

1. Čovjek je putnik na zemlji

Ovaj svijet nije naša domovina, nego mjesto prijelaza preko kojeg ćemo morati prijeći u vječnost. „Jer čovjek ide u svoj vječni dom!“ (Prop 12,5).

Gledajući kako na ovom svijetu toliki zločesti ljudi žive u sreći i zadovoljstvu, a naprotiv toliki pravedni žive u patnjama i žalostima i sami pogani naravnom svjetlošću i razumom spoznaše ovu istinu; budući da postoji Bog i to Bog pravedan, mora postojati i drugi život u kojem će zločesti biti kažnjeni, a dobri nagrađeni. Ono što su pogani svjetlom svog razuma spoznali, to mi kršćani i vjerom ispovijedamo. „Jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo“ (Heb 13,14).

Ovaj svijet nije naša domovina, nego mjesto prijelaza preko kojeg ćemo morati prijeći u vječnost. Dakle, kuća u kojoj stanuješ nije tvoja, nego privremena postaja, iz koje ćeš kroz kratko vrijeme, kad se ne budeš ni nadao, morati iseliti. Znaj, kada ti dođe smrtni čas da će te onda tvoji najmiliji iz kuće izbaciti. A kakva će tada biti tvoja prava kuća? Kuća za tvoje tijelo bit će jedna jama do sudnjeg dana, a duša će ti otići u vječnu kuću, u Raj ili Pakao. Zato te opominje sv. Augustin da si „stranac, putnik, gledatelj”.

Bio bi lud onaj putnik koji bi na svom prolasku kroz kakvo seoce sav svoj imetak uložio u kupnju kakvog krasnog dvorca ili lijepe kuće, koju bi za malo dana iza toga morao ostaviti, nastavljajući dalje svoje putovanje. Promisli, veli svetac, da si na ovom svijetu samo u prolazu, ne zaljubljuj se u stvari koje gledaš; samo pogledaj i prođi, te svim silama nastoj da zadobiješ onu dobru kuću u kojoj ćeš moći ostati zauvijek.

Ako se spasiš, blažen si! Ah, kako je krasna kuća Raj! Sve zgrade i najbogatiji kraljevski dvori jesu staje prema rajskom Gradu koji se jedini može nazvati grad savršenog uresa. Tamo nećeš trebati ništa željeti, boraveći u društvu svetih, Majke Božje i Isusa, bez ikakvog straha, da će te ikakvo zlo snaći; jednom riječju, živjet ćeš u moru zadovoljstva i u stalnom veselju, koje će zauvijek trajati: „s veseljem vječnim na čelima“ (Iz. 35,10).

I ovo veselje bit će tako veliko da će preko svih vjekova svakog časa činiti nam se kao novo. Naprotiv, ako se izgubiš, onda nevoljna tebe! Bit ćeš okružen vatrom, mukama, očajan i od svakog odbačen i ostat ćeš bez Boga. A za koliko vremena? Kad prođe stotinu ili tisuću godina valjda ćeš se osloboditi onih muka? Što osloboditi? Proći će sto i tisuću milijuna godina i vjekova, a pakao će uvijek za te počinjati. Što je tisuću godina prema vječnosti? Manje od jednog dana koji prolazi. Bi li rado znao kakva će ti kuća biti, koja će te zapasti u vječnosti? Bit će onakva, kakvu budeš zaslužio i koju sebi odabereš svojim djelima.

Molitva: Gospodine, ovo je kuća koju sam svojim življenjem zaslužio: Pakao, ajme! Gdje sam još od prvog mog grijeha trebao ostati od tebe odbačen, bez ikakvog ufanja, da bi te igda više mogao ljubiti. Vazda budi blagoslovljeno tvoje milosrđe koje me je do sad čekalo i daje mi vremena da popravim učinjene pogreške. Budi blagoslovljena Isusova Krv koja mi je isposlovala ovo milosrđe. Ne, moj Bože, neću se više na zlo posluživati tvojim strpljenjem. Kajem se što sam te vrijeđao, više nego radi ikakva drugog zla, ne toliko radi Pakla, koji sam zaslužio, koliko stoga što sam pogrdio neizmjernu dobrotu.

Nikad više, moj Bože, nikad više, prije ću umrijeti, nego ću te ikakvim grijehom više uvrijediti. Da sam sad u Paklu, o, moje najveće dobro, ne bih te više mogao ljubiti, niti bi ti mene. Ljubit ću te i želim da i ja od tebe budem ljubljen. Ne zaslužujem da i ja od tebe budem ljubljen. Ne zaslužujem ja toga, nego je zaslužio Isus Krist, koji se je na križu tebi žrtvovao da mi uzmogneš oprostiti i ljubiti me. Vječni Oče, radi ljubavi tvoga Sina udijeli mi milost, da te uvijek ljubim, i to mnogo. Ljubim te, o Oče moj, koji si mi dao svoga Sina. Ljubim te, o Isusova Majko, koja si mi svojim zagovorom isprosila vrijeme pokore. Isprosi mi sada, Gospo moja, žalost mojih grijeha, ljubav Božju i svetu ustrajnost.

Vigilare.info svake nedjelje (i Crkvenim blagdanima) donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.