Ponedjeljak, 27. svibnja 2024.

JESTE LI SPREMNI ZA SMRT? Vrijeme koje imamo je kratko

XIII. razmatranje. Ispraznost svijeta

3. Vrijeme koje imamo je kratko

„Vrijeme je kratko. Odsad i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta“ (1 Kor 7, 29 – 31).

Što je drugo na svijetu naš život, nego jedna igra koja prolazi i brzo svršava? Svijet je, veli Komelije Lapide, kao jedan igrokaz; jedan rod umire, a drugi se rađa. Kraljevi sa sobom ne nose grimiza. Reci mi, o dvoru, o kućo, koliko si gospodara do sada promijenila? Svrši se igra, svrši se i onaj prestane biti kraljem, koji je kralja predstavljao i nije više gospodar. Sad posjeduješ ovaj krasni dvorac, ovu lijepu kuću, doći će smrt, pa ćeš ih drugom ustupiti.

Strahoviti smrtni sat zaboravlja i uništava sve veličine, plemstva i ponositosti ovog svijeta. Kazimir, kralj poljski, jednog dana sjedeći za stolom s velikašima svog kraljevstva, prinoseći čašu ustima da se napije, umre i tako njegova igra svrši. Celso, car, sedmi dan iza kako je bio izabran, bi ubijen, i tim za Celsa svrši igra ovog svijeta. Ladislav, kralj češki, mladić od osamnaest godina, očekujući svoju zaručnicu, kćer francuskog kralja, upravo kad su se radile pripreme za veliku svečanost, jednog jutra spopade ga teška bol i umre, nakon čega odmah poslaše glasnike da obavijeste zaručnicu da se vrati u Francusku, jer daje Ladislav svoju ulogu završio.

Ova misao ispraznosti svijeta posveti sv. Franju Borgija, koji, kako smo gore rekli, ugledavši kraljicu Izabelu umrlu u raskošima i u cvijetu svoje mladosti, odluči posvetiti se sav Bogu, rekavši: „Tako dakle svršavaju veličine i krune ovog svijeta? Ubuduće služit ću onom gospodaru koji neće moći nikad umrijeti“.

Nastojmo živjeti onako kako nam se neće na smrti reći, kao što je bilo rečeno onom evanđeoskom luđaku. „Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?“ (Lk 12, 20). Potom zaključuje sv. Luka: „Tako se događa svakom, koji skuplja blago, a u Bogu je siromašan“.

Te nakon toga nastavlja; „Obogatite se, ne stvarima ovog svijeta, nego u Bogu, krijepostima i zaslugama, što su dobra koja će zauvijek s vama na nebu ostati“. Zato na svaki način nastojmo zadobiti neprocijenjeno blago božanske ljubavi. Sv. Augustin kaže: „Bogataš što ima ako nema ljubavi? Siromah ako ima ljubav, onda što nema?“. Doista, ako tko posjeduje veliko bogatstvo, a nema Boga, taj je najsiromašniji čovjek na svijetu? Ali, siromašak, koji ima Boga, on ima sve. A tko ima Boga? Onaj koji ga ljubi.

Molitva. Ah, moj Bože, neću da vrag više vlada mojom dušom; tebe samog hoću za gospodara, da njom vladaš. Sve ću ostaviti, samo da zadobijem tvoju milost. Više nju cijenim nego tisuću kruna, tisuću kraljevstva ovog svijeta. A koga ću ljubiti, ako ne tebe, ljubazna beskonačnosti, dobro neizmjerno, ljepoto, dobroto i neizmjerna ljubavi?

Do sada sam te ostavljao radi stvorova i ovo je i biti će zauvijek velika moja žalost, koja će mi srce parati, što sam te vrijeđao kad si me ti toliko ljubio. Ali, kad si me već poslije tolikim milostima obdario i zadužio. Bože moj, ne usuđujem se više ostati bez tvoje ljubavi. Uzmi moju ljubavi, svu moju volju i sve što imam pak onda radi od mene što želiš. Ako sam do sada nestrpljiv bio u nepogodnostima, molim oproštenje. Neću se više tužiti, o Gospodine, na tvoje odredbe jer znam da su svete i za moje dobro određene.

Vigilare.info svake nedjelje (i Crkvenim blagdanima) donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...