Utorak, 27. veljače 2024.

JESTE LI SPREMNI ZA SMRT? Grješnik obeščašćuje Boga

XV. razmatranje. O zloći smrtnoga grijeha

2. Grješnik obeščašćuje Boga

Dakle, veli Gospodin, više je vrijedila ona nevoljna naslada od moje milosti? Ono zlo ne bi učinio da si imao s njim izgubiti ruku ili deset dukata…

Grešnik ne samo da vrijeđa Boga, nego ga i pogrđuje: „kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ!“ (Rim 2, 23). I zbilja je tako jer griješeći odriče se njegove milosti i radi jedne nevoljne naslade baca pod noge Božje prijateljstvo. Da čovjek gubitkom božanskog prijateljstva zadobije jedno kraljevstvo ili sav ovaj svijet, opet bi veliko zlo učinio i mnogo štete, jer božansko prijateljstvo više vrijedi nego sav svijet i tisuću ovakvih svjetova. Onda zašto pojedini vrijeđaju Boga?

Radi malo zemlje, radi oduška srdžbe, radi životinjske naslade, radi jednog dima i radi zlotvornog prkosa: „Obeščašćujete me pred mojim narodom za šaku ječma, za zalogaj kruha“ (Ez 13,19). Kad se grešnik odlučuje bi li privolio na grijeh ili ne bi, tad (tako reći), uzme u ruku mjeru i mjeri što više teži: ili milost Božja, koja ga odvraća od grijeha ili onaj dim, ona naslada tjelesnih požuda; i privoli li na grijeh, onda on od svoje strane izjavljuje da za nj više vrijedi dati oduška tjelesnim požudama i onim grešnim nasladama, nego li Božje prijateljstvo. Evo, na koji način nevoljni grešnik sramoti Boga!

David razmišljajući mogućnosti i veličanstvo Božje, govoraše: „Tko je, Jahve, poput tebe?“ (Ps 34,10). Ali, naprotiv, Bog grešnicima govori kad ga zapostavljaju nevoljnim nasladama: „S kime ćete mene prispodobit’, tko mi je ravan?“ (Iz 40, 25). Dakle, veli Gospodin, više je vrijedila ona nevoljna naslada od moje milosti? Ono zlo ne bi učinio da si imao s njim izgubiti ruku ili deset dukata, a moguće i mnogo manje. Dakle, sami Bog, veli Salvijan, tako je ništetan u očima tvojim, da se zapostavi jednoj razuzdanosti, jednoj nevoljnoj nasladi?

Nadalje, kad grešnik vrijeđa Boga svojim nasladama, onda je njemu ona naslada Bog. Zato reče sv. Jeronim: „Svaki, ako ljubi ono što želi, to je njemu Bog. Zloća u srcu jest kumir na oltaru.“ Zatim veli sv. Toma: „Ako ljubiš naslade, onda su naslade tvoj Bog”. Isto sv. Ciprijan potvrđuje, veleć: „Što god čovjek Bogu pretpostavlja. Boga sebi spravlja.“  Jeroboam, kad se Bogu odmetnu, stavi se da i narod za sobom povuče na krivoboštvo i zato im pokaza kumir govoreći: „Evo, Izraele, tvoga boga“ (1Kr 12, 28).

Na isti način i vrag radi, pokaže čovjeku onu nasladu i govori mu: „Što ćeš raditi za Boga?“ Evo tvoga boga, ova naslada, ovo zadovoljenje požuda: „Uzmi ovo i ostavi Boga.“ I grešnik, privoljujući na grijeh, isto čini, mjesto Boga, klanja se onoj nasladi svog srca. Barem, kad čovjek Boga ne grdi, da ga ne grdi u njegovoj nazočnosti; ne on ga vrijeđa i grdi u lice njegovo, jer je Bog svugdje i na svakom mjestu. Ovo sve zna i grešnik i sa svim tim neće prestati izazivati Boga pred njegovim očima, „narodu koji me bez prestanka u lice srdi“ (Iz 65, 3)

Molitva: Dakle, Bože moj, Ti si neizmjerno dobro, a ja sam te više puta promijenio za jednu nevoljnu nasladu, koja je čim sam ju okusio iščezla. Ali ti, iako od mene pogrđen, ipak mi opet pružaš oproštenje, ako hoću i suviše obećavaš da ćeš me opet primiti u svoju milost, ako se skrušeno pokajem što sam te toliko vrijeđao. Da, moj Gospodine, od sveg se srca kajem što sam te pogrđivao; mrzim na svoje grijehe više nego na ikakvo drugo zlo. Evo (kao što se barem uzdam) ja se k tebi vraćam, a ti me već primaš i očinski grliš. Hvala ti, neizmjerna dobroto.

Sad mi pomozi i ne daj da te igda više od tebe otjeram. Pakao neće prestati napastovati me, ali ti si moćniji od pakla. Znam da se nikad od Tebe odijeliti neću ako ti se uvijek budem preporučivao; ovo je dakle milost koju mi trebaš dati; da ti se uvijek budem preporučivao i uvijek ti se molio ovako: „Gospodine, čuvaj me, rasvjetljuj me, daruj mi ustrajnost i daj mi Raj; ali povrh svega pokloni mi svoju svetu ljubav, što je pravi raj svih duša. Ljubim te, neizmjerna dobroto i uvijek ću te ljubiti. Radi Isusove ljubavi, uslišaj me. Marijo, Ti si utočište grešnika, pomozi ovog nevoljnog grešnika, koji želi i hoće ljubiti dragog Boga.”

Vigilare.info svake nedjelje (i Crkvenim blagdanima) donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...