XX. Ludost grješnika

1. Grješnici žive udaljeni od Boga

Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. (1 Kor 3, 19)

Časni Ivan Avilski ovaj svijet razdijelio je u dvije tamnice, jednu za one koji ništa ne vjeruju, a drugu za one koji vjeruju, a grješno žive udaljeni od Boga: za ove posljednje govoraše, da bi trebala luđačka tamnica. No, najveća je nevolja ovih nesretnika što se pametnim i razboritim drže, budući da su najluđi na svijetu. A što je najgore, ovakvih je nebrojeno mnoštvo. Netko zamahnita za častima, netko za nasladama, a netko opet za drugim kojim ništetnim blagom ovog svijeta.

I ovi se usuđuju svete nazivati budalastim, što su mrzili dobra ovoga svijeta da lakše dobiju vječni spas i svog Boga koji je najveće pravo dobro. Strpljivo podnijeti svjetske poruge, te primljene uvrede oprostiti svom bližnjem, to smatraju velikom budalaštinom; uzdržati se od tjelesnih naslada i svoje tijelo pokorama mučiti, za njih je bedastoća; bedastoća je odreći se koje časti, bogatstva; bedastoća je ljubiti samoću i živjeti u poniznosti i skromnosti. Ali, na to ne paze što Gospodin njihovu mudrost naziva ludorijom: Mudrost ovog svijeta, jest ludost pred Bogom.

Ah, doći će dan u kojem će priznati i uvidjeti svoju ludost, ali kad će to biti? Onda kad već više neće biti lijeka i reći će očajni: Ah, nevoljni i tužni ti bijasmo! Život svetih držasmo za budalaštinu, a sad vidimo da smo mi bili prave budale. Evo, oni su stavljeni u sretni broj Božjih sinova i među svetim stekli sreću i to vječnu sreću, koja će ih zauvijek u sreći i blaženstvu uzdržati; a mi nevoljni ostali među vražjim robovima, osuđeni na vječne paklene muke. Dakle mi smo pogriješili što smo zaklapali oči božanskoj svjetlosti; a to je što će nas najviše i unesrećiti, što našu pogrešku ne možemo više popraviti, niti ćemo ikada moći, dok je Bog Bogom.

Kolika je to ludorija radi jedne ništetne dobiti, radi ono malo dima, radi one časovite naslade izgubiti milost Božju! Izgubiti Raj! Što sve ne radi jedan sluga da zadobije milost kod svog vojvode? Oh, Bože milostivi! Radi jedne nevoljne naslade izgubiti najveće dobro, koje je Bog! Izgubiti Raj, izgubiti i mir na ovom svijetu, pustivši grijeh i svoju dušu, koji svojim grizodušjem neprestano muči! I sam sebe osuditi u vječne muke i nevolje! Bi li uzeo onu zabranjenu nasladu za koju bi ti se poslije imala ruka na vatri spaliti? Bi li učinio onaj, kad bi odmah iza njega morao izgubiti sto ili dvije stotine forinti? Vjeruješ, a i znaš, da griješeći gubiš Boga, raj, te da ćeš na vijeke biti osuđen u vatri, pa opet nećeš prestati griješiti?

Molitva: O, Bože, duše moje, što bi sad u ovaj sat od mene bilo da nisi toliko milosrdan bio prema meni? Bio bih u Paklu, u vječnoj kući budalastih, kakav sam i ja bio. Zahvaljujem ti, moj Gospodine, i molim te da me nesretna ne zapustiš u ovoj moj sljepoći. Zaslužio sam da me zauvijek ostavi tvoje svjetlo, ali vidjeh da me tvoja milost još drži. Čujem gdje me nježno i ljubazno zove da od tebe zatražim oproštenje i da se ufam da ću dobiti velikih stvari, nakon tolikih uvreda koje sam ti nanio. Da, moj Spasitelju, nadam se da ćeš me opet primiti za sina. Znam da nisam zaslužio ni da tako budem pozvan, jer sam te toliko puta u lice pogrdio. Ali čujem gdje ti ideš i tražiš izgubljenu ovcu i veseliš se kad zagrliš izgubljenog sina.

Oče moj dragi, kajem se i žalim što sam te vrijeđao, padam pred tvoje noge i neću otići dok mi ne oprostiš i ne blagosloviš me. Blagoslovi me, Oče moj, i tvoj sveti blagoslov neka mi ulije u dušu veliku žalost za počinjene moje zloće, veliku ljubav prema tebi. Ljubim te. Oče moj, svim te srcem ljubim. Ne daj da ikad više od tebe odem. Oduzmi mi sve, samo ostavi mi svoju ljubav. 0, Marijo, ako je Bog moj otac, onda si mi ti Majka. Blagoslovi me još i Ti, ne zaslužujem da budem tvoj sin, nego me primi kao slugu; ali daj da budem sluga, koji će te uvijek nježno ljubiti i uvijek se uzdati u tvoju moćnu zaštitu.

Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.