Ponedjeljak, 22. travnja 2024.

JESTE LI SPREMNI ZA SMRT? Spas duše jest najpotrebitija stvar.

XX. Ludost grješnika

3. Grobnice su lijepa škola za upoznati ništetnost zemaljskih dobara

Uvjerimo se, braćo moja, da su ono pravi mudraci, koji znaju sebi pribaviti božansku milost i Raj. Molimo, dakle, neprestano Gospodina Boga da nam dade mudrost svetih, koju svakome poklanja, tko ju od njega moli. Ah, koliko je lijepa ta umjetnost, tko zna Boga ljubiti i svoju dušu spasiti, pravim putem hodeći. Spas duše jest najpotrebitija stvar. Da sve znamo, a ne znamo dušu spasiti, sva ta znanost neće nam za ništa koristiti i ostat ćemo zauvijek nesretni; ali naprotiv ostat ćemo zauvijek blaženi, samo ako znademo Boga ljubiti, premda drugo i ne znali ništa: Blažen tko te pozna, premda drugo i ne znao, veli sv. Augustin. Jednog dana brat Egidije reče sv. Boni: „Sretan ti si, oče Bono, kad znaš toliko stvari, a ja kukavna neznalica ne znam ništa, te se možeš bolje od mene posvetiti. Čuj, odgovori mu svetac, ako jedna baka zna bolje od mene Boga ljubiti, onda je i svetija od mene“. Na što fra Egidije stade vikati: „Starice, starice, čuj, čuj. Ako Boga ljubiš možeš svetija biti od našeg o. Bone“.

Ustanu neuki i nebo ukradu, govoraše sv. Augustin. Koliko prostaka ne zna čitati ni pisati, ali znaju Boga ljubiti, pak se spase, a koliko se naučenjaka gubi? Prvi su pravi mudraci, a posljednji ništa. Ah, koliko bijahu pametni sv. Paskal, sv. Felix, sv. Ivan zvan Božji, koji bijahu puke neznalice u svjetskim znanostima! Koliko veliki pametnjaci bijahu, koji ostavivši svijet, zatvoriše se u samostane i življahu po pustinjama, kao sv. Blagoje, sv. Frano Asiški, sv. Vjekoslav Tološki, koji se kraljevske krune i prijestolja odreče! Koliko mnoštvo pametnih mučenika, tolike djevice, koje odrekavši se velikaških zaruka i svadba, odoše i za Isusa svoj život dadoše. Ovo priznaju i svjetski ljudi, i kad vide koga, da se je Bogu dao, govore: „Blažen onaj, jer nastoji da svoju dušu spasi! Oni, koji ostavljaju dobra ovog svijeta, da se Bogu posvete, zovu se ljudi razočarani, ljudi, koji poznaju pravu istinu. Oni, dakle, koji ostavljaju Boga radi dobara ovog svijeta, kako se imaju zvati? Zavarani ljudi“.

Brate moj, s kojim bi od tih želio doći u društvo?

Da odabereš dobro, savjetuje te sv. Ivan Zlatousti, da najprije obiđeš grob. Grobnice su lijepa škola za upoznati ništetnost zemaljskih dobara i za dokučiti znanost svetih. Reci mi, veli Zlatousti, znaš li ondje razabrati koji je bio plemić, koji li bogataš i književnik? Od moje strane veli svetac: „Ondje ništa drugo ne vidim, izvan smrada, kostiju i crvi. Sve je igra, san, mrak. No, kršćanine moj, da postaneš pametan nije dovoljno što ćeš upoznati znamenitost tvoje svrhe, nego valja poduzeti i potrebita sredstva da do nje dođemo“. Svi bi željeli da se spase i svetim učine, onda zašto se ne služe sredstvima za to potrebitim i ne posvećuju se, nego se napokon gube? Treba se kloniti grješnih prigoda, češće primati svete sakramente, moliti i prije svega u našem srcu učvrstiti evanđeoske istine. Što koristi čovjeku, da sav svijet zadobije? Tko ljubi svoju dušu izgubit će ju. To će reći, valja da i svoj život prigorimo i izgubimo, da dušu spasimo. Tko hoće da me slijedi, neka se sam sebe odrekne. (usp. Mt 15, 24). Tko će Isusa slijediti, valja da se odrekne vlastite ljubavi i naslada, koje traži. Naš spas ovisi o vršenju njegove božanske volje, te ovih i drugih sličnih istina.

Molitva: O, Oče milosrđa, pogledaj ne moje nevolje i smiluj mi se; rasvijetli me i daj da upoznam moje prošle ludorije, da ih gorko oplačem, te da upoznam tvoju neizmjernu dobrotu, daje ljubim. Isuse moj, ti si Krv prolio da me spasiš, ne dopusti da i dalje ostanem vražji rob, kao što sam do sada bio.

Kajem se, o najveće dobro, što sam te ostavljao. Proklinjem svaki onaj čas u kojem sam hotimice privolio na grijeh; grlim tvoju svetu volju, koja drugo ne želi osim moje dobro. Vječni Oče, po Isusovim zaslugama ojačaj me da uzmognem izvršavati i činiti sve što je tebi drago. Prije mi smrt pošalji, nego da se ikad više usprotivim tvojoj svetoj volji. Pomozi me svojom milošću, da samo tebe ljubim i da svoje rastrovano srce otrgnem od svih želja koje ne ciljaju na te. Ljubim te, o Bože moj, ljubim te više nego ikakvu drugu stvar i uzdam se da ću od tebe dobiti svako moje dobro, oprost za grijehe, ustrajnost u tvojoj ljubavi i Raj, da te u njem zauvijek ljubim. O, Marijo, Ti za mene prosi ove milosti. Tvoj Sin neće ti ništa zanijekati. Ufanje moje u tebe se uzdam.

Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...