Nedjelja, 26. svibnja 2024.

JESTE LI SPREMNI ZA SMRT? „Nema mira opakima“, kaže Jahve

XXI. Grješnikov život je nesretan, a sretan onog, koji Boga ljubi.

1. „Nema mira opakima“, kaže Jahve (Iz 48, 22).

Svi ljudi na ovom svijetu trude se i nastoje, da dobiju mir. Trudi se trgovac, onaj vojnik, onaj parbaš, jer onom dobiti, onim mjestom, pobjedom one parnice misli da će postići blagostanje i tako naći mir. Nevoljni uživatelji ovog svijeta traže od svijeta mir koji im ga ne može dati! Jedini Bog može udijeliti mir. Ne, svijet sa svim svojim dobrima nije u stanju niti može zadovoljiti ljudsko srce, jer čovjek nije stvoren za dobra ovog svijeta, nego za Boga i on jedini može ga zadovoljiti. Životinje, koje su stvorene za naslade tjelesnih osjetila, one nalaze mir i zadovoljstvo u dobrima ovog svijeta; govedčetu podaj svežanj dobre trave, psu komadić mesa, zadovoljni su, drugo i ne žele. Ali duša, koja je stvorena da Boga ljubi i s njim sjedinjena stoji, sa svim tjelesnim nasladama nikad neće moći naći mira, jedini Bog može ju potpuno zadovoljiti.

Onaj bogataš, pripovijeda sv. Luka, koji skupivši dosta ljetine sa svojih njiva, sam sebi govoraše: „Dušo moja, ovdje imaš mnogo dobara, što ti može biti za više godina; otpočivaj, jedi i pij“. No, ovog nesretnika prozvaše kasnije budalom. Potpunim pravom govoraše sv. Bazilije: „Zar imaš svinjsku dušu? Nevoljnice, valjda ti je duša kao u krmeta ili u druge koje živine, pak ju misliš zadovoljiti jelom, pilom ili drugim tjelesnim nasladama?”. Veli sv. Bernardo: „Čovjeka dobrim ovog svijeta možeš natrpati i napuniti, ali ga ne možeš zasititi”. Ovaj isti svetac piše kako je mnogo budalastih duša gledao s njihovim grješnim sklonostima, ali da su svi gladovali; lakomci hranili se zemljom, oholice zrakom i dimom, srditi iskrama raspaljene peći, bludnici se okupili oko jedne smrdljive baruštine iz koje pijahu onu smrdljivu i gadnu vodurinu. Poslije toga svetac se okrenuo prema njima i reče im: „Luđaci, zar ne vidite da vas te stvari kojima se hranite ne zasićuju, nego vam glad povećavaju?“.

Dobra ovog svijeta su isprazna, stoga čovječje srce ne mogu zasititi. Zato škrtac koliko god više dobiva, toliko još više traži da dobije. Bludnik koliko se god više brlja u nečistoći, toliko više ostaje nezadovoljan i nezasitan; a kako bi ljudske izmetine i tjelesni smradovi ljudsko srce mogli i zadovoljiti!? Isto se događa i oholici, koji hoće, da se napuni dimom, jer slavohlepnik više gleda na ono što nema, nego na ono što ima. Aleksandar Veliki, nakon što bijaše osvojio tolika kraljevstva, plakaše, jer ih ne mogaše sve skupiti pod svoju vlast. Da dobra ovog svijeta mogu usrećiti čovjeka, bogataši i vladari bili bi posve zadovoljni, ali nas svakdanje iskustvo posve drukčije uvjerava. To govori mudri Salomon, koji veli, da svom tijelu nije ništa uskratio. Kada je sve prokušao, reče: „Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!”. Hoće reći: Sve što je na zemlji jest puka ispraznost, čista laž, prava pravcata bedastoća.

Molitva: Ah, moj Bože, što sad imam od tolikih uvreda koje sam ti nanio, osim patnja, žalosti i zasluga za Pakao? Nije mi mrska ova žalost koju sad osjećam, dapače me veseli, dok je ona dar tvoje milosti i pruža mi ufanje, kao što si rekao, da ćeš mi oprostiti. Jedino me to žalosti, što sam te vrijeđao, o moj slatki Otkupitelju, koji si me toliko ljubio. Zaslužio sam da me još onda zapustiš; ali umjesto što bi me ostavio, vidjeh, da mi nudiš oprost, još dapače prvi tražiš, da se izmirimo. Da, moj ljubazni Isuse, hoću mir, želim tvoju svetu milost više nego ikakvo drugo dobro. Kajem se, neizmjerna dobroto, što sam te vrijeđao i stoga bih želio da umrem od žalosti.

Ah, radi one ljubavi, kojom si me ljubio, izdišući za me na križu, oprosti mi i primi me u svoje srce i moje nevoljno srce izmijeni tako da te ubuduće bude toliko štovalo i tvoju svetu volju ispunjavalo, koliko te je do sada vrijeđalo. Radi tvoje ljubavi sad se odričem svih slasti i naslada koje mi ovaj svijet može dati i prije mislim svoj život izgubiti, nego li tvoju svetu milost. Kaži mi, što imam raditi da ti udovoljim i sve ću izvršiti. Kakve naslade! Kakve li časti! Kakvo bogatstvo! Tebe samog hoću, moj Bože, moja diko, moja slavo, moje blago, moj živote, moja ljubavi, moje sve! Pomozi me da ti ostanem vjeran. Daj da te ljubim i onda radi od mene što hoćeš. Marijo, majko i poslije Isusa ufanje moje, primi me pod svoje okrilje i učini da budem sav Božji.

Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...