Nedjelja, 26. svibnja 2024.

JESTE LI SPREMNI ZA SMRT? Duša bez milosti Božje osuđena je na propast

XXI. O grješnom običaju

3. Grijeh je teški kamen koji tišti dušu

Kad se već posve zaslijepi i srce otvrdne, grješnik treba završiti grješnom smrću i umrijeti u svojoj tvrdokornosti. Pravedni uvijek idu pravim putem, a naprotiv zlouobičajenici vršljaju amo-tamo. Za neko vrijeme ostave grijehe, ali se opet na njih vrate i takvima sv. Bernardo naviješta izgubljenje. Može netko reći: Popraviti ću se prije nego umrem. Ali, ovdje je teška žalost, jer teško da se zlouobičajenik obrati i popravi, sve kad i ostari. Kaže Sveto pismo: „Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega“ (Izr 22, 6). Razlog je taj, kako govori sv. Toma iz Villanova, jer je naša snaga odveć slaba.

Iz toga slijedi, da duša bez milosti Božje ne može griješiti: Kolika bi ludorija bila onog igrača, koji bi hotimice izigrao i gubio sve svoje imanje, uzdajući se, da će posljednjom igrom opet sve povratiti? Ovakva je ludorija i onog; koji živi u grijesima, uzdajući se, da će se pred smrt obratiti i popraviti. I kako će moći dobro završiti tko je uvijek u grješnim običajima živio? Najposlije dogodi se to da se nesretni zlouobičajenici puste u očaj i tako završe svoj život.

Veli sv. Grgur: Da nekog neprijatelji napadnu, na prvu ranu, koju primi, moguće da će imati snage da se brani; ali koliko više rana zadobije, toliko gubi snage i napokon ostane svladan i ubijen. Na isti način i grijeh u nama čini: na prvi i drugi put u grješniku ostane još makar nešto snage (razumije se uvijek po milosti, koja ga prati), ali ako proslijedi svoje grješno stanje i grijesi rastu. Naprotiv grješnik, sve slabiji i sav izranjen, kako će moći izbjegnuti svoju smrt? Grijeh, kako veli Jeremija, jest kao teški kamen, koji tišti dušu. Veli sv. Bernardo, daje tako teško zlouobičajenom grješniku ustati ispod grijeha, koliko i onom, koji je pao pod kakav veliki kamen, a nema snage da ga digne, te ispod njega ustane. Dakle, reći će onaj zlouobičajenik, ja sam očajnik? Ne, ne, nisi očajnik, samo ako ćeš se odmah popraviti. Ali, za teške bolesti, potreban je i veliki lijek.

Da koji bolesnik leži na smrtnoj postelji, a neće uzimati lijekove, ne poznavajući težinu svoje bolesti i da mu liječnik rekne: „Prijatelju, ti si svoj život završio, ako ne budeš uzimao taj lijek“. Što bi bolesnik odgovorio? Rekao bi, uzeti ću odmah, uzeti ću sve, jer se radi o životu. Kršćanine moj, to isto i tebi govorim, ako si se uobičajio u kakav grijeh, teško si bolestan i jesi od onih bolesnika, koji se rijetko izliječe; te si blizu osuđenih.

Ako hoćeš i želiš ozdraviti, ima za te lijek, ali ne smiješ očekivati čudo milosti; nego valja da se odmah preispitaš i ostaviš sve grješne prigode, ukloniš se od zločesta društva, opreš se napastima preporučujući se Bogu; često se ispovijedati; svaki dan čitaj koju pobožnu knjigu, štuj Blaženu Djevicu Mariju uvijek ju moleći, da ti isprosi tu milost i da se nikada više ne povratiš na prijašnje zloće. Valja da se trudiš, inače će te stići kazna kojom ti Gospodin prijeti: „I u svojem ćete grijehu umrijeti“ (Iv 8, 21). I ako se sad ne popraviš, kad te Bog rasvjetljuje, kasnije ćeš se teško popraviti. Poslušaj Boga koji te zove: „Lazare, izađi“. Nevoljni grješniče, koji si već umro, izađi iz te mračne jame tvog zločestog življenja. Odazovi se brzo i podaj se sav u ruke Božje i boj se, da ovaj poziv za te ne bude posljednji.

Molitva: Ah, moj Bože! Zar ću baš čekati dok me sasvim zapustiš i u Pakao opremiš? Ah, moj Gospodine, pričekaj me još i odmah ću se obratiti i sav tebi posvetiti. Kaži mi što imam raditi i sve ću izvršiti. Krvi Isusova, okrijepi me. Ufanje grješnika Marijo, priteci mi u pomoć. I Ti vječni Oče, po zaslugama Isusovim i Marijinim, smiluj mi se. Kajem se, o Bože neizmjerno dobro, što sam te vrijeđao, više nego radi ikakva drugog zla, ljubim te nadasve. Radi Isusove ljubavi oprosti mi i pokloni mi tvoju ljubav. Ulij u moju dušu veliki strah moje propasti, ako bi se opet povratio na grijehe. Rasvijetli me. Bože moj, rasvijetli me i ojačaj me. Nadam se, da ću to sve dobiti po tvojem milosrđu. Mnoge si mi milosti dijelio dok sam od tebe bježao; sad im se pogotovo nadam, kad k tebi dolazim s pravom odlukom, da ću od sada samo tebe ljubiti i ništa drugo. Ljubim te, moj Bože; moj živote, moje sve. Ljubim još i tebe, Majko moja Marijo; tebi izručujem dušu moju; svojim zagovorom i pripomoći, daj da ponovno ne izgubim milost Božju.

Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...