Srijeda, 17. travnja 2024.

JESTE LI SPREMNI ZA SMRT? Vrag nas želi odvući u vječnu propast

XXII. Vrag stavlja varke u grješnikovu pamet

1. Vrag nas želi odvući u vječnu propast

Zamisli, da se jedan mladić iza počinjenog grijeha već ispovjedio i izgubljenu milost ponovno zadobio, vrag ga napastvuje, da se opet povrati na onaj prvašnji grijeh. Mladić se opire i bori; ali radi varka, koje mu vrag donosi u pamet, slabi. Mladiću, govorim ja , reci mi što hoćeš da činiš? Zar baš hoćeš da izgubiš Božju milost, koju si malo prije zadobio i koja vrijedi više nego sav svijet i to hoćeš da ju izgubiš radi ove nevoljne naslade? Zar hoćeš da sam sebi napišeš osudu vječne smrti i osudiš se u muke paklene zauvijek?

Ne, odgovaraš mi, neću se izgubiti, nego ću se spasiti; ako sad počinim ovaj grijeh, kasnije ću se ispovjediti. I, evo prve varke napasnika. Dakle mi veliš da ćeš se kasnije ispovjediti, a međutim dušu gubiš. Reci mi. Da imaš u ruci dragi kamen, koji bi vrijedio hiljadu dukata, bi li ga ti bacio u koju rijeku govoreći: Kasnije ću ga potražiti i držim da ću ga naći? Ti sad imaš u svojim rukama ovaj dragi kamen tvoje duše koju je Isus svojom Krvlju otkupio, a ti ju hotimice bacaš u Pakao, govoreći: Uzdam se, da ću je opet iskupiti sa svetom ispovijedi? No, ako ju ne iskupiš? Za iskupljenje treba pravo skrušenje i pokajanje, koje je Božji dar; a ako ti Bog ne dade ovo pokajanje? I ako smrt dođe i ne budeš imao vremena ispovjediti se?

Veliš da ćeš se najdalje kroz osam dana ispovjediti. A tko ti obećava ovih osam dana vremena? Veliš da ćeš se ispovjediti sutra, a tko ti obećava ovo sutra? Piše sv. Augustin: „Sutrašnji dan Bog nije obećao, moguće da će ga dati, a moguće i neće“. Mnogi su uvečer legli zdravi u krevet, a ujutro osvanuli mrtvi. Koliko ih je Gospodin digao s ovog svijeta u onaj isti čas kad su griješili i poslao ih u Pakao! I ako na isti način učini s tobom, kako ćeš se moći popraviti i iz vječne propasti izbaviti? Znaj, da je s ovom varkom govoreći, kasnije ću se ispovjediti, vrag na hiljade i hiljade kršćana odvukao u Pakao; jer je teško naći tako očajnog grješnika, koji bi htio svoju propast; svi kad griješe, griješe s ufanjem da će se ispovjediti, ali s tim ufanjem mnogi su se nesretnici izgubili, te sad ne mogu ispraviti učinjene pogrješke.

Nadalje veliš: Sad se uzdam da ću moći odoljeti ovoj napasti. Evo druge varke vražje, koji ti pokazuje, da nisi kadar svladati tu sadašnju strast. Najprije valja da znaš da je Bog (kako veli apostol) vjeran i ne dopušta da ikad budemo toliko napastovani, koliko iste ne možemo svladati, ni od sebe odbiti.

Suviše pitam te: Ako se sad ne uzdaš, kako ćeš se moći uzdati kasnije? Kasnije će te neprijatelj navlačiti na druge grijehe i onda će on sve jačim bivati, a ti ćeš slabiti. Kad se sad ne uzdaš i veliš da ne možeš utmuti u sebi ovaj plamen, kako ćeš ga moći kasnije, kad se sasvim raspali i rasplamti? Veliš: Bog će me okrijepiti. Ali Bog ti sad pruža svoju pomoć; zašto se onda sa ovom njegovom pomoći ne odupreš? Uzdaš se, možda da će ti Bog podvostručiti i povećati svoju pomoć i milosti, kad se prenatrpaš grijesima? I ako imaš potrebu sa većom snagom i pomoći zašto je ne tražiš od Boga? Valjda sumnjaš u Božju vjernost, koji nam je obećao dati sve, što budemo od njega tražili?

„Tražite i dat će vam se“ (usp. Mt 7, 7). Boga ne možete prevariti; utecite se njemu i On će ti dati toliku snagu kolika ti je potrebna da se odupreš. Bog nam ne zapovijeda ništa što je nemoguće, nego naređujući nam, opominje nas da radimo onoliko koliko možemo sa sadašnjom njegovom pomoći, koju nam daje; i ta pomoć kad nam ne bi bila dovoljna bila za oduprijeti se napastima, savjetuje nas, da od njega tražimo veću pomoć i tražeći dati će nam je.

Molitva: Dakle, Bože moj, zašto si ti bio tako dobar prema meni, a ja sam prema tebi bio tako nezahvalan? Natjecali smo se, ja bježeći od tebe, a Ti izlazeći pred mene, Ti obasipajući me dobročinstvima, a ja tebe uvredama.

Ah, moj Gospodine, da ništa drugo nije, nego jedina dobrota koju si sa mnom imao, trebala me je u te zaljubiti; dočim sam ja umnožavao zloće, Ti si povećavao milosti. I kad sam zaslužio ovo svjetlo, kojim me sad rasvjetljuješ? Moj Gospodine, iz sveg srca ti zahvaljujem i uzdam se da ću ti u Raju zauvijek zahvaljivati. Ufam se u tvoju Krv da ću se po njoj spasiti, jer si mi toliko puta oprostio. Međutim, uzdam se da ćeš mi dati toliko snage da ti uzmognem ostati vjeran. Tvojom milošću čvrsto obećavam da ću tisuću puta radije umrijeti, nego se povratiti na prijašnje uvrede.

Kroz ovo života, što mi preostaje, hoću te ljubiti. A kako i ne bi ljubio onog Boga, koji me je, nakon što je za me umro, tolikom strpljivošću podnosio, sa svim uvredama, koje sam mu nanio? Bože duše moje, iz sveg se srca kajem i od žalosti bih umro. No, ako sam te do sada vrijeđao i od tebe bježao, sada te ljubim nadasve, ljubim te više nego samog sebe. Vječni Oče, po Isusovim zaslugama pomozi ovog nevoljnog grješnika koji hoće da te ljubi. Marijo, ufanje moje, pomozi mi, isprosi mi milost, da se uvijek utječem tvom Sinu i tebi svaki put, kad me vrag napastvuje, da se vratim na grijehe.

Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...