Četvrtak, 22. veljače 2024.

Danas mnogi više štuju prostake, nego li samog Boga

XXIV. O općem sudu

1. U carstvo mrtvih neka idu bezbožnici, svi narodi, koji zaboravljaju Boga! (Ps 9, 17)

Za sad, ako se stvar dobro promotri, na zemlji ne postoji osoba koja se više vrijeđa, nego kao što se vrijeđa Isus Krist. Više štujemo jednog prostaka, nego li samog Boga; jer se bojimo, da onaj prostak, osjetivši se uvrijeđen, ne rasrdi se i osveti; ali Bog se vrijeđa i to vrijeđamo ga po volji, kao da Bog ne može osvete proizvesti kad hoće: „I kao da ništa nije kadar svemogući učiniti, držahu“ (usp. Job 22).

No, zato je Otkupitelj odredio jedan dan, koji će biti dan općeg suda, u kojem će se Isus otkriti i pokazati ono što jest, naime veliki Gospodin. Taj dan neće se zvati dan milosrđa ni oprosta, nego dan srdžbe, dan žalosti i nevolje. Da, tako je, jer Gospodin hoće da u onaj dan osveti svoju čast, koju su grješnici tražili, da mu je uzmu na ovome svijetu. Pogledajmo, kako će se zbiti ovaj sud na ovaj opći dan.

Prije nego se sudac ukaže: „Vatra će ići pred njim“. Spustiti će se vatra s neba na zemlju, koja će spržiti zemlju i sve što je na njoj. Dakle, crkve, palače, ljetnikovci, gradovi kraljevstva, sve to će se pretvoriti u hrpu pepela. Ova kuća, okružena svakojakim grijehom, valja da se vatrom očisti.

Evo kako će svršiti ovaj svijet. Kad pomru svi ljudi, onda će trublja zatrubiti i svi će uskrsnuli i ustati: „Zatrubiti će trublja i svi će uskrsnuti“ (1 Kor 15, 52). Govoraše sv. Jeronim: „Koliko god puta pomislim na sudnji dan prestrašim se; čini mi se, da uvijek trubi ona trublja kod mojih ušiju: Ustanite mrtvi, dođite na sud“.

Na zvuk ove trublje sići će lijepe duše dobrih, da se sjedine sa svojim tjelesima, s kojima su zajedno služili svomu Bogu na zemlji; a duše nesretno osuđenih izaći će iz pakla, da se sjedine sa onim prokletim tjelesima, s kojima su vrijeđali Boga. O, kolika će tad razlika biti između tjelesa dobrih i zločestih!

Blaženi će se ukazati lijepi, bijeli sjajniji od sunca: „Tada će pravedni sjati kao sunce“ (usp. Mt 13, 43). O sretan je onaj koji na ovom svijetu mrtvi svoje tijelo, uskraćujući mu zabranjene naslade; i da ga bolje suzdrži na uzdi, uskraćuje mu i slobodne želje i muči ga, kao što su sveti činili!

Kako će se onda naći zadovoljan sv. Petar od Alkantara, koji poslije svoje smrti reče sv. Tereziji: „O sretna i blažena pokoro, koja mi pribavi toliku slavu!“. Naprotiv tjelesa već osuđenih ukazati će se nakazna, crna i smrdljiva. A koliku će muku osuđenik podnijeti, kad se stane združivati sa svojim tijelom!

Prokleta tjelesino, reći će duša, za udovoljiti tebi izgubila sam sebe. A tijelo će reći, prokleta dušo i ti, koja si imala razum, zašto si dopustila da se naslađujem u onim nasladama, koje su i mene i tebe strovalile u muke paklene, kojih se zauvijek nećemo izbaviti?

Molitva: Ah, Isuse moj i Otkupitelju, koji ćeš me jednog dana suditi, oprosti mi prije, nego stigne ovaj dan: „Ne odvraćaj svog lica od mene“. Sad si moj otac i kao otac primi u svoju milost sina, koji se skrušen vraća pred tvoje noge.

Oče moj, molim oproštenje, krivo sam te uvrijedio, krivo sam te optužio; nisi zaslužio da s tobom onako postupam, kao što sam postupao; kajem se i iz sveg se srca se žalostim; oprosti mi, ne odvraćaj svoga lica od mene; ne odbij me od sebe, kao što sam zaslužio.

Spomeni se one Krvi, koju si za me prolio i smiluj mi se. Isuse moj, drugog sudca ne tražim, osim tebe. Oče moj, ljubim te i od sad unaprijed neću odilaziti ispred tvojih nogu. Zaboravi uvrede, koje sam ti nanio i daruj mi veliku ljubav prema tvojoj dobroti. Želim, da te uzljubim više, nego sam te vrijeđao; ali ako mi ne pomogneš, ne mogu te ljubiti.

Pomozi mi, Isuse slatki, daj da zahvaljujem tvojoj ljubavi, da se onog dana u suznoj dolini nađem u broju tvojih ljubitelja. O, Marijo, Kraljice i odvjetnice moja, pomozi mi sad, jer ako se izgubim u onaj dan nećeš mi više moći pomoći. Moliš se za sve, moli se i za me, dičim se, što sam tvoj pobožni sluga i uzdam se u tebe.

Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...