XXIII. O posebnom sudu

1. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim (2 Kor 5, 10)

Promislimo pristup, tužbu, ispit i osudu. Prvo govoreći o pristupu duše pred suca, opće mišljenje teologa jest da se posebni sud dešava odmah u isti čas, kad čovjek ispusti dušu; i na onom istom mjestu, gdje se duša odjeljuje od svog tijela. Suđena je od Isusa, koji neće nikog poslati na ime svoje, nego će sam doći da prosudi svoju stvar. Doći će dobrima s ljubavi, veli sv. Augustin, a zločestima sa strahom.

Ah, koliko će se prestrašiti i smesti onaj, koji kad prvi puta ugleda svog Otkupitelja i ugleda ga srdita? Tko će moći izdržati pred bijesom njegovim? Tko će odoljeti pred gnjevnom srdžbom njegovom? Jarost se njegova kao vatra izlijeva i litice se pred njim kidaju (usp. Nah 1, 6). Razmišljajući to o. Vjekoslav Ponteski tako je drhtao od straha, da mu se i sobica tresla u kojoj je spavao. Časni sluga Božji o. Jovenal Ancina, slušajući gdje se pjeva „U dan onaj“, misleći na strah koji će obuzeti dušu, kada će morati izaći na sud, odluči ostaviti svijet. Gledati srdita suca, bit će znak izgubljenosti i osude. Veli sv. Bernardo, da će onda duša više trpjeti gledajući suca srdita, nego da je u samom paklu.

Više puta se je vidjelo, da krivca, kad ga vode i na ovaj sud na zemlji, probija krupni ledeni znoj. Pison stupivši pred vijeće u haljini okrivljenika, toliko se smete, da je umro od stida. Kolika žalost i muka za jednog sina ili za jednog podložnika, gledajući svog oca ili vojvodu odveć razjarena! Oh! Koliko veću muku mora podnijeti duša, kad spazi svog Isusa, kojeg je za života pogrđivala? Onaj jaganjac, koji je za života bio toliko strpljiv. duša će ga iza tog ugledati srdita, bez ikakve nade, da će ga ikad više moći umiriti, to će ju navesti, da će moliti brda i planine da na nju padnu i da ju sakriju ispred srdžbe srditog jaganjca.

Kad grješnik spazi suca u čovječjoj slici, ali, koliko će ga strah obuzeti, jer na pogled tog čovjeka, koji je umro za njegovo spasenje, osjetit će veći ukor za svoju grdnu nezahvalnost. Kad je naš Spasitelj uzašao na nebo, anđeli rekoše učenicima: „Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo“ (Dj 1, 11). Dakle sudac, kad dođe suditi, doći će s onim istim ranama, s kojima je pošao s ove zemlje.

One rane onda će pravedne utješiti, a grješnike smutiti i ožalostiti. Kada Josip reče svojoj braći: „Ja sam Josip, kojeg ste vi prodali“, veli sveto Pismo, da su oni od straha zašutjeli i nisu mogli progovoriti: „Ne mogahu odgovoriti braća od velikog straha prestrašeni“ (usp. Izl 45, 5). A što će nevoljni grješnik odgovoriti svom Isusu? Zar će moći moliti milosrđe i da mu se smiluje, kad mu najprije mora položiti račun za uvrede, koje mu je nanio? Što će dakle raditi, veli sv. Augustin; gdje će uteći, kad vrh sebe ugleda srditog suca, a poda sobom otvoren pakao, s jedne strane grijehe koji ga tuže, a s druge pripravne vragove da izvrše kaznu, i u svojoj unutrašnjosti duševnost, gdje ga mori?

Molitva: O. Isuse moj, uvijek ću te Isusom zvati, tvoje me slatko ime tješi i hrabri, spominjući mi da si ti moj Spasitelj, koji si umro, da me spasiš. Evo me, pred tvojim nogama ispovijedam da sam zaslužio toliko paklova, koliko sam te puta teškim grijehom uvrijedio. Ne zaslužujem oprosta, ali si ti umro, da mi oprostiš. Brzo, Isuse moj, oprosti mi prije nego dođeš da me sudiš. Onda već više neću moći moliti milosrđa; sad mogu moliti i uzdam se da ćeš mi se smilovati.

U onaj čas tvoje rane će me prestrašiti, a sad mi pružaju pouzdanje. Dragi moj Otkupitelju, kajem se više, nego radi ikakva drugog zla što sam vrijeđao tvoju neizmjernu dobrotu, obećavam, da ću prije primiti svaku muku, sve izgubiti prije, nego ću izgubiti tvoju milost. Smiluj mi se Bože po svom velikom milosrđu. O, Marijo, Majko milosrđa, o odvjetnice grješnika, isprosi mi ti veliku žalost, da oplačem svoje grijehe, isprosi mi oprost i ustrajnost božanske ljubavi. Ljubim te, Kraljice moja i u te se uzdam.

Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.