XXV. O mukama u paklu
1. „Idite od mene, prokleti, u oganj vječni, što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim!“ (Mt 25, 41).
Grješnik kad griješi, dva zla čini, naime ostavlja Boga, najveće dobro, i ide k stvorovima. Zato što se grješnik obraća stvorovima i dobrima ovog svijeta vrijeđajući Boga, posve pravedno bit će u paklu mučen od istih stvorova, to jest trpjet će od vatre vragova. Ali njegova najveća pogrješka stoji u tome što je okrenuo leđa Bogu i Njega ostavio i zato glavna njegova muka u paklu bit će muka gubitka, to što je izgubio Boga.
Najprije promotrimo muku osjetila. Vjera nas uči da postoji pakao. U sredini zemlje čuva se ova tamnica za kaznu onima koji se odmetnu od Boga. A što je ovaj pakao? Mjesto patnje, tako ga naziva onaj osuđeni bogataš (usp. Lk 16, 28). Mjesto patnja, u kojem će osuđenici imati posebne muke, napose njihova osjetila. Njihove oči bit će mučene tminama.
Kako je grdno slušati i koliko nas sažaljenje potiče kad čujemo da je netko zatvoren u nekoj mračnoj jami četrdeset-pedeset godina, bez da ikad vidi i najmanji tračak svjetlosti! Pakao je jama sa svih strana zatvorena u koju nikada ne zaviruje tračak sunca, niti ikakve svjetlosti: „U rijeci neće vidjeli svijetla“ (usp. Ps 48, 20). Vatra, koja na zemlji rasvjetljuje u paklu bit će tamna.
Ove riječi tumači sv. Bazilije. Gospodin će oduzeti vatri svjetlost, stoga će ona vatra moći pržiti, a neće moći rasvjetljivati. Sam dim, kojeg će vatra prouzrokovati, stvorit će veliki mrak koji će zaslijepiti oči osuđenika.
Veli sv. Toma da će osuđenici imati toliko svjetlosti u koliko će se više mučiti. U onoj mračnoj svjetlosti gledat će nakaze i grdobe drugih osuđenika i vragova koji će se prikazivati u najgrdnijim slikama, da ih bolje plaše. Bit će mučeno mirisanje.
Koliko bi teško bilo ostali zatvoren u jednoj sobi s usmrđenim mrtvim tijelom? Osuđenik će morati stati u paklu medu tolikim milijunima drugih osuđenika, koji su živi za muke i usmrđenih tjelesa. Veli sv. Bonaventura da kad bi se jedno tijelo izbacilo iz pakla na ovaj svijet, da bi od njegova smrada svi ljudi pomrli.
Nažalost ima luđaka koji govore: „Sve kad odem i u pakao, neću biti sam“. Ružni i maloumni! Koliko ih je više u paklu, toliko se više muče: „Ondje”, veli sv. Toma, „društvo nesretnih ne umanjuje nevolje, nego ih povećava“. Više se muče radi smrada, vike i jauka i radi stiske, jer će bili mučeni neprestano.
Bit će im još gore, stajat će kao zgnječeno grožđe pod pritiskom srdžbe Božje. I odatle dolazi ona muka negibljivosti: „Neka budu negibljivi kao kamen“. Tako dakle, kada onaj nevoljni osuđenik padne na Sudnji dan, zauvijek će ostati na jednom mjestu, bez da će ikad više moći krenuti nogom ni rukom, daleko će biti od Boga.
Sluh će biti mučen stalnim vikama, jaucima i groznim plačem onih tužnih očajnika. Vragovi će neprestano lupati. Koliko se mučimo kad ne možemo spavati, a kroz to vrijeme slušamo gdje blizu nas bolesnik neprestano u ljutim bolima ječi, ili gdje pas laje, ili maleno dijete plače.
Nevoljni osuđenici, gdje će morati neprestano, kroz sve vjekove slušati ono lupetanje i jaukanje onih groznih mučitelja. Grlo će biti mučeno glađu; osuđenik će trpjeli pasju glad. Ali nikada neće moći dobiti mrvice kruha. Tako će opet žeđati, ali mu sva voda svijeta neće moći ugasiti žeđ; ali on neće dobiti ni jednu kapljicu; jednu kap molio je i onaj osuđeni grješnik; ali je još nije dobio, niti će ju ikad dobiti.
Molitva: Ah, moj Gospodine, evo, pred tvojim nogama onog, koji je malo ili nimalo držao do tvoje milosti i tvojih kazni. Isuse moj, da nisi bio milosrdan prema meni, koliko godina sam već morao biti u onoj smrdljivoj peći, gdje već gore mnogi koji su bili kao i ja! Ah, moj Isuse, misleći na to kako da se ne raspalim tvojom ljubavlju!
Kako ću unaprijed moći i pomisliti da te nanovo uvrijedim? Ah, Isuse moj, ne daj da se to ikad dogodi, tisuću puta prije pošalji mi smrt. Kad si već počeo, dovrši započeto djelo. Izbavio si me iz tolikih mojih grijeha, i tolikom ljubaznošću pozvao si me da te ljubim; učini sad, da ovo vrijeme koje mi daješ potrošim samo za Te.
Koliko bi osuđenici željeli jedan dan, jedan sat vremena, koje sad meni daješ! A što ću ja raditi? Hoću li ga opet trošiti vrijeđajući te? Ne, Isuse moj, ne daj da se to dogodi, po zaslugama Tvoje krvi koja me je do sada sačuvala od pakla. Ljubim te, o najveće dobro i jer te ljubim, kajem se što sam Te vrijeđao, neću te više vrijeđati, nego ću te uvijek ljubiti. Kraljice i Majko moja, Marijo, moli Isusa za me i isprosi mi dar ustrajnosti i njegove svete ljubavi.
Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.