U dramatičnim trenutcima nastajanja moderne hrvatske države, papa Ivan Pavao II. zauzimao se za obustavu agresije na „njegovu voljenu Hrvatsku“ i da se što prije ostvari njezino međunarodno priznanje.

Vrhunac svih tih nastojanja zbio se 13. siječnja 1992., kada je Sveta Stolica – dva dana prije zemalja Europske zajednice – svojom notom priznala suverenost i nezavisnost Republike Hrvatske. Pritom je poželjela da to „pomogne duhovnom i tvarnom napretku svega njezina pučanstva, povratku mira te uspješnom uključenju Hrvatske u svjetsku zajednicu“. U noti je izražena želja da se što prije uspostave diplomatski odnosi na razini apostolske nuncijature, odnosno veleposlanstva.

Činu priznanja suverenosti i neovisnosti Republike Hrvatske u Vatikanu svjedočio je isusovac Tonči Trstenjak, koji je tada bio jedini akreditirani hrvatski novinar pri Svetoj Stolici. Obradovao je mnoštvo katolika u našoj domovini kada je preko telefonske linije u HRT-ovu programu izjavio: „Javljam vam veliku radost. Sveta Stolica priznala je danas Hrvatsku kao samostalnu državu. Danas točno u podne Sveta Stolica priznala je novu stvarnost odnosno novu državu na području bivše Jugoslavije“.