Subota, 27. travnja 2024.

Dovodi li nadbiskup Paglia u pitanje crkveni nauk o eutanaziji?

Papa Franjo 2016. godine obnovio je Papinsku akademiju za život, ustanovu koju je osnovao Ivan Pavao II. kako bi obranio nauk Crkve o obitelji. Bilo bi bolje da nije jer se ova, kažu cinici, pretvorila u Akademiju za smrt. Na čelo Akademije imenovan je nadbiskup Vicenzo Paglia koji je prethodno bio biskup u biskupiji Terni-Narni-Amelia. Tijekom njegova mandata u gradskoj katedrali osvanula je freska s prikazom Krista kako odvlači grješnike u nebo. Oni su goli, a neki od njih bili su prikazani kao homoseksualci koji se ljube s drugima. Na jednom od aktova nalazi se i lik nadbiskupa Paglia.

U 2021. Akademija je organizirala višednevni simpozij posvećen bioetičkim temama. Godine 2022. objavljena je knjiga s radovima s ovog simpozija pod nazivom Teološka etika života. Tu je, među ostalim, postavljena teza o dopuštenosti kontracepcije u braku. Iako su knjigu oštro kritizirali mnogi katolički publicisti, Akademija ju je žestoko branila. Sam je nadbiskup Paglia sugerirao da bi Franjo mogao promijeniti nauk Crkve o kontracepciji. Na pitanje o ovome izdanju, papa je rekao da je teologija traženje novih putova…

Prošli mjesec objavljen je tekst „Radost života“ koji predstavlja „plod zajedničkog promišljanja kvalificirane skupine teologa koji su se sastali na inicijativi Papinske akademije za život“. Sam je dokument nastao kao temelj seminara Akademije 2021., a sada je objavljen povodom proslave nadolazeće 30. obljetnice Evangelium vitae Ivana Pavla II.

U tekstu se raspravlja o eutanaziji. Ističe se da je dobro ne zabranjivati eutanaziju jer bi zabrana „mogla nanijeti veću šteta javnom dobru i građanskom suživotu, pojačavajući sukob ili favorizirajući tajne oblike službeno nezakonitih praksi“. Jasno je da je ovakav stav protukatolički. Eutanazija je ubojstvo i morao biti zabranjena jednako kao i abortus. To je jedino moralno prihvatljivo rješenje. Sve što u dokumentu stoji o eutanaziji protivno je sadržaju Evangelium vitae.

U otvorenom proturječju sa spisima Ivana Pavla II. i cjelokupnim moralnim naukom Katoličke Crkve o ovoj temi također je bezrezervna otvorenost prema umjetnoj oplodnji, čak i ako je homologna.

Kuhanje žabe

Ako su danas dopuštene kontracepcija i umjetna oplodnja, onda je sljedeći logičan iskorak prihvaćanje tzv. LGBT zajednica. Nedavna odluka o blagoslovu istospolnih parova (za papu Franju to je dvoje ljudi koji se vole) predstavlja prvi korak u tom pravcu. Ono što nije moguće provesti preko noći gura se doktrinom kuhanja žabe.

I u završnom dokumentu Sinode o sinodalnosti govori se o traženju novih putova jer, eto, postojeće antropološke pozicije nisu dostatne da opišu sve nove stvarnosti. Drugim riječima, ne postoje više samo muško i žensko, nego treba ići „neistraženim stazama i novim cestama”. Jasno je kuda ove staze vode. One predstavljaju širok put i pristajanje na kulturu smrti koja je duboko impregnirala zapadnu civilizaciju.

Katolička Crkva predstavljala je najpouzdaniju branu protiv ideologija kulture smrti. No arhitekti ove ideologije neumorno su radili na infiltraciji i u Katoličku Crkvu, a Saint Gallen mafija njihov je najistaknutiji proizvod. Polagano prihvaćanje protukatoličkih ideja plod je toga višedesetljetnog rada. Ipak, vrata paklena neće je nadvladati. Zlobnici snuju, ali Bog određuje.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...