Petak, 19. travnja 2024.

JESTE LI SPREMNI NA SMRT? Bolje je biti osuđen od svijeta, nego izgubiti život vječni

XXVII. O grizodušju osuđenih

3. „I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi“ (Mk 9, 47 – 48).

Užasno će osuđenika mučiti grizodušje kada stane promatrati veliko dobro koje je svojim grijehom izgubio. Govorio je sv. Ivan Zlatousti o muci koju će osuđenici imati u paklu nakon što su izgubili raj. Nesretna vojvotkinja Elizabeta, koja je kasnije postala engleska kraljica, reče: „Neka mi Bog dade kraljevanje četrdeset godina i odreći ću se raja“.

Nesretnica dobi ovih četrdeset godina vladanja, ali sad, kad je njezina duša otišla s ovog svijeta, što govori? Sada sigurno ne misli što je prije mislila, o kako sada mora biti tužna i žalosna, misleći da je za četrdeset godina kraljevanje na zemlji izgubila kraljevstvo na nebu.

Osuđenike će najviše mučiti to što su izgubili raj i Boga, najveće dobro, nisu ga izgubili zbog ničega drugog nego zbog vlastite krivnje. Uvidjet će stvorenost za raj; milostivost Boga koji im je dao odabir za život vječni ili smrt duše.

I jedan crkveni otac kaže: „Pred čovjekom je život i smrt… što mu bude po volji, dat će mu se“.

Uvidjet će da se sam strovalio u onu jamu vječne muke, iz koje nikada više neće moći izaći, niti će ga itko drugi moći od tamo izbaviti. Vidjet će brojne svoje poznanike spašene, koji su griješili, ali su se popravili i obratili Bogu. Ali on, jer nije htio prekinuti svoje grješno življenje, nesretno je završio život i osuđen bio na boravak u paklu, na muke bez ikakve nade i mogućnosti oslobođenja.

Brate, ako si i ti do sada bio tako lud, nastoj se dok još imaš vremena popraviti. Nemoj više živjeti čineći grijehe, jer bi ih mogao zauvijek oplakivati u paklu. Kada te đavao stane napastovati da sagriješiš ponovno, sjeti se pakla, odupri se i uteci se Bogu i Blaženoj Djevici Mariji. Misao na pakao oslobodit će te muka; jer će te misao na pakao prisiliti da se utječeš k Bogu.

Molitva: Ti si moje najveće dobro, koliko sam te puta izgubio radi trenutka požuda? Ali me tješe riječi tvog proroka: „Veselit će se srce tražeći Gospodina“. Bože moj, od srca te tražim i ne smijem gubiti ufanje u tebe, jer želim i žudim za tvojom milošću više nego za ikakvim drugim dobrom.

Moj Gospodine, radije ću izgubiti sve što imam, nego li izgubiti tvoju svetu milost. Ljubim te, moj Stvoritelju, te se kajem i žalim što sam te uvrijedio. Ako me ponovno primiš u svoju milost, sve ću ostaviti i tebe samog ću ljubiti; nadam se da ću to sve ispuniti po tvom milosrđu. Vječni Oče, uslišaj me radi Isusove ljubavi; oprosti mi i udijeli mi tu milost, da se nikada više od Tebe ne odijelim.

O izmiriteljice grješnika, Djevice Marije, izmiri me s Bogom i nakon toga drži me pod plaštem svojim kako se nikada više ne bih odijelio od Gospodina.

Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...