2. Pogledajmo sad kako se ovaj svijet ima svladati. Vrag je naš veliki neprijatelj, ali je svijet mnogo gori. Da se vrag ne služi sa svijetom, naime zločestim ljudima, ne bi toliko dobivao, koliko dobiva. Otkupitelj nas ne savjetuje toliko, da se čuvamo vragova, koliko od zločestih ljudi: „Čuvajte se ljudi“. ( Mat.10,17). Više puta ljudi su gori od vragova, jer vragovi bježe od molitve i kad se zazove za pomoć ime Isusa i Marija, ali zločesti ljudi, ako stanu kog napastovati da sagriješi, a da ovaj za obranu izrekne koju svetu riječ, oni ne bježe, nego ga više potiču i ismijavaju, nazivajući ga zaostalim, divljakom, koji ništa ne vrijedi, i kad mu drugo ništa ne mogu naći, govore mu da je licemjer koji se utvara kao svetac.

I mnoge slabe duše, da ne čuju ovih ukora i podrugivanja, nevoljno se združe s onim Luciferovim službenicima i povrate se na prvošnje bljuvotine. Brate moj, uvjeri se ako hoćeš sveto živjeti, trebaš bili progonjen. Onaj koji zlo živi, ne može gledati one koji sveto žive, zato jer je njihovo življenje za njega stalni ukor, zato bi on rado da svi budu kao što je i on, ne bi li se oslobodio onog grizodušja, koje mu je prouzročilo dobro življenje drugih. Nema spasa, veli apostol, tko služi Bogu, mora biti progonjen od svijeta: „Svaki, koji hoće da pobožno živi u Isusu, biti će progonjen“ (2.Tim.3,12). Svi sveti trpjeli su progonstva. Tko je od Isusa svetiji? Pa gaje svijet progonio i ubio na križu.

Svjetski nauk sav je protivan nauku našeg Isusa. Što ljudi cijene, to Isus ludorijom naziva –„Mudrost ovog svijeta pred Bogom jest ludorija“ (1 .Kor.3,13). Naprotiv, svijet naziva ludorijom ono što Isus cijeni, kao što su patnje, boli, preziri. Ali utješimo se, ako nas zločesti proklinju i pogrđuju, Bog nas blagoslivlja i hvali: „Proklinjat će oni, a ti ćeš blagoslivljati“ (Ps. 108). Zar nam nije dosta što ćemo biti pohvaljeni od Boga, od Marije, od svih anđela, od svih svetih i od svih dobrih i poštenih ljudi? Pustimo dakle neka grešnici govore što hoće, nego mi slijedimo stope našeg milog Spasitelja ugađajmo Bogu, i zasluga je naša. Tako mislimo kao da na svijetu nikog drugog nema izvan Boga i nas. Kad nam se zločesti stanu podrugivati, preporučimo ih Gospodinu; i naprotiv zahvalimo Bogu da nas rasvjetljuje, što onim nevoljnicima uskraćuje, i slijedimo naš sveti put. Ne stidimo se pokazati kao kršćani, jer Isus veli da će se On nas tada postidjeti pred licem Oca svojega.

Ako se želimo spasiti, moramo se patiti i siliti se: „Uzak je put  koji vodi u život“ (Mat.7). Tko se ne sili, taj se ne spašava. Nema lijeka, jer trebamo se boriti protiv naše pokvarene i odmetnute naravi, ako želimo dobro živjeti. Osobito s početka trebamo se siliti, da odstranimo one grješne navike, a dobre zadobijemo; jer kada se naviknemo dobro činiti, onda nam volja ojača i vrlo lako opslužujemo božanske naredbe. Reče Gospodin sv. Birgji, tko kreposno i sveto živi i strpljivo podnosi s početka bol, kad ga trn ubode, poslije trnje pretvori mu se u ruže. Budi na oprezu, kršćanine moj, sad ti Isus govori, što je jednom rekao uzetome: „Evo zdrav si, nemoj više griješiti, da te veće zlo ne snađe“ (Iv.5,14). Kaže sv. Bernardo, ako po nesreći opet svjesno upadneš u grijeh znaj, da će tvoja propast biti mnoga gora, nego kad si prije griješio. Jao, veli Gospodin, onim koji pođu Gospodnjim putem i kasnije ga ostave. Ovi odmetnici, koji su bili od Boga obdareni velikom svjetlošću i kasnije mu se iznevjerili, za kaznu duhovno će oslijepiti i tako će svoj život svršiti u grijesima: „Ako pak pravedni smetne sa svog pravog pala… zar će živjeti? Sva dobra djela, koja je počinio ne će se a obzir uzeti…u svom će grijeha umrijeti“ (Ezek. 18,24).

Molitva: Ah; moj Bože tu kaznu ja sam već davno zaslužio, budući da sam toliko puta po tvojoj rasvjeti ostavljao grijehe i nevoljan opet sam se na nje povraćao. Neizmjerno zahvaljujem tvom milosrđu, da me nisi zapustio u mojoj sljepoći, ostavivši me posve bez svjetlosti, kao što sam bio zaslužio. Puno sam ti dakle, Isuse slatki dužan, a još bih veći nezahvalnik bio kad bih se opet povratio na prvašnje svoje bljuvotine, i tebe ostavio.

Ne, moj Otkupitelju: „Milosrđe tvoje zauvijek ću slaviti“. Uzdam se, da ću kroz ovo života, što mi preostaje, i kroz svu vječnost slaviti i hvaliti tvoje veliko milosrđe, neprestano te ljubeći, i stalno živjeti u tvojoj milosti. Nezahvalnosti, koje sam ti do sada nanio i koje sad proklinjem i mrzim više nego ikakvo drugo zlo, služiti će mi ubuduće na poboljšanje, i poticati će me da uvijek gorko oplakujem uvrede kojima sam te pogrdio, a najviše raspaljivati će me žarkom ljubavlju prema tebi, koji si me, nakon tolikih uvreda od mene primljenih, tako velikim milostima obasipao. Da, ljubim te, o Bože moj, vrijedan neizmjerne ljubavi. Od sad unaprijed Ti budi jedina moja ljubav i jedino moje dobro, o vječni Oče, po Isusovim zaslugama molim te da ustrajem u tvojoj milosti sve do kraja svog života, i u tvojoj svetoj ljubavi. Već znam, da ćeš me uslišati kad te god zamolim. Ali tko će me osigurati, da ću ja tako pažljiv biti, i uvijek od Tebe ovu ustrajnost moliti? Zato, Bože moj, molim za ustrajnost i milost, da je uvijek od tebe molim. Marijo, odvjetnice moja, utočište i ufanje moje, isprosi mi po svom zagovoru stalnost, da uvijek od Boga molim za konačnu ustrajnost. Molim te isprosi mi ovu milost po onoj ljubavi, koju nosiš prema Isusu.

Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.