3. Još nam se veće čudo ukazuje, kad promatramo želju, koju je Isus imao, da za nas trpi i umre. On govoraše: „Treba biti kršten mojom vlastitom krvlju i umrem želeći, da čas prije dođe moja muka i smrt, a to stoga, da čovjek što prije upozna kolikom ga ljubavlju ljubim. Zato i reče u oči svoje pregorke muke apostolima: „Vruće sam želio da blagujem s vama ovu pashalnu večer prije svoje muke“ (Luka 22 , 15 ). Dakle, veli sv. Bazilije Seleucijauski, čini se da se Bog ne može nasititi ljubeći ljude.

No Isuse moj, ljudi te ne ljube, jer misle na ljubav, koju si ti prema njima iskazao i iskazuješ. O, Bože, je li moguće da duša koja razmišlja kako si iz ljubavi prema njoj umro, i toliko želio da čas prije umreš za pokazali joj ljubav, kojom ju ljubiš, može živjeti na ovom svijetu a da te ne ljubi? Govori sv. Pavao, da nas Isusova ljubav sili da ga ljubimo. Razmatrajući to sv. Lovro Justinijan, govoraše: „Vidjeli smo Boga. koji je iz ljubavi prema nama spreman poludjeti“. A tko bi to ikada mogao vjerovati, da nas vjera ne osigurava, da je Stvoritelj sobom htio umrijeti za svoje stvorove? Sv. Marija Magdalena Pazzi jednom bi zanesena u duhu i imajući u rukama sliku raspetog Isusa govoraše: „Da. Isuse moj, ti si od ljubavi poludio“. I zato pogani, kad bi im se pripovijedalo o Isusovoj smrti, to smatrahu za najveću budalaštinu, koja se ne može vjerovati, što nam i apostol Pavao potvrđuje: „Propovijedamo propetog Isusa, Židovima kao sablazan, a poganima kao budalaštinu“. Je li moguće, govorahu oni, Bog u sebi najsretniji, koji od nikog nema potrebe, da je On mogao s neba sići na zemlju, postati čovjekom i umrijeti iz same ljubavi prema ljudskom rodu, koji je njegov stvor? To bi isto bilo vjerovati, da je Bog poludio od ljubavi prema ljudima.

No ipak nas vjera uči, da je Isus Krist pravi Sin Božji iz ljubavi prema nama svoj život dao: „Ljubio nas je i svoj život za nas dao“ (Ef. 5 , 2 ). A zastoje tako uradio? To je učinio da mi više ne živimo za ovaj svijet, nego za nj koji je za nas htio umrijeti.

Učinio je, da s onom ljubavlju, koju je nama iskazao, zadobije ljubav naših srdaca. Stoga sveti, razmatrajući muku Isusovu, govorahu, da je posve malo dati svoj život i sve što se ima, za ljubav toliko ljubaznog Boga. Koliko plemića, koliko vladara je ostavilo rodbinu, bogatstva, domovinu i još kraljevsku krunu, pa se zatvorili u koji samostan i u njemu živjeli za ljubav svog Isusa! Koliko je mučenika za nj svoj život položilo! Koliko je djevojčica, odrekavši se velikaških zaruka, veseleći se i pjevajući otišlo u smrt, da se na koji god način koliko toliko oduže ljubavi Boga, koji je iz ljubavi prema njima umro! A ti, brate moj, što si do sada učinio za ljubav svog Isusa? Kako god je On umro za svete, za sv. Lovru, za sv. Luciju, za sv. Janju, isto je tako umro i za te. Ili barem što misliš raditi kroz to života, što ti još preostaje za živjeti, koji ti Bog produljuje, da se obratiš i počneš Ga ljubiti? Od danas u naprijed često pogledaj na propeće i gledajući Ga sjećaj se one ljubavi, kojom te je ljubio i reci sam u sebi: Dakle Ti, o Bože moj, ti si umro za me? Ovako često govori, pa ćeš se naći prisiljen, da ljubiš Boga, koji je tebe prije ljubio.

Molitva: Ali, moj dragi i mili Otkupitelju, istina je. da te stoga nisam ljubio, jer nisam mislio na ljubav koju si ti imao prema meni.

Isuse moj, mnogo sam bio nezahvalan prema Tebi: Ti si za me najstrašnijom smrću umro, a ja sam bio nezahvalan, i na te nisam ni mislio? Oprosti mi; obećavam čvrsto, da ću od sada, raspeta moja ljubavi, samo na Te misliti, te jedino Tebe ljubiti: Ah. kad mi vrag, ili onaj pokvareni svijet ponudi okusiti koju zabranjenu jabuku, napomeni mi, ljubazni moj Spasitelju, sve one muke, koje si za me podnio, da te ljubim i da te ne uvrijedim. Ah! Da je koji moj sluga onoliko za me učinio i pretrpio, koliko Ti, ne bih mogao biti da ga iz sveg srca ne ljubim, niti bih ga mogao ožalošćivati ikakvim načinom. A ja sam toliko slobodan i nezahvalan bio, da sam ti toliko puta leđa okrenuo! O lijepi plamene one ljubavi, koji si prisilio Boga da za me umre, dođi, raspali moje srce napuni i u njem uništi sve pohlepe za svjetskim stvarima.

Ah, moj ljubazni Otkupitelju, kako je moguće, da onaj, koji te promatra u betlehemskoj štalici, ili visećeg na križu na brdu Kalvarije, ili u Presvetom Oltarskom Sakramentu, u te se svom dušom ne zaljubi? Isuse slatki svim te srcem ljubim. Kroz ovo vrijeme mog života, što mi preostaje za živjeti, ti ćeš biti jedino moje dobro, jedina ljubav moje duše. Sit sam nesretnih godina, u kojima sam nevoljno živio ne misleći na te, na tvoju muku, ni na tvoju neprocjenjivu ljubav. Tebi sav se dajem i ako ti se ne znam sav dati, uzmi me Ti i vladaj mojim srcem. Ne daj da ičiji sluga bude, izvan tvoje ljubavi, da o drugom ne govori, o drugom ne misli, drugo ne želi, nego kako će Tebe ljubiti i samom Tebi ugađati. Uvijek budi uza me sa svojom milošću, da ti ostanem vjeran. Uzdam se u tvoje zasluge, o Isuse moj. O Majko lijepe ljubavi, daj da puno uzljubim tvog Sina, koji je tako ljubazan, te koji je mene nevrijedna toliko ljubio.

Vigilare.info svake nedjelje donosi razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstovi su preuzeti iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906., a koje je 2007. izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info napravio minimalnu redakciju.