Sedmi i konačni članak u seriji: Vlč. Chad Ripperger
„Budimo savršeni: Ispit savjesti u korizmenoj misiji – Deset Božjih zapovijedi“

Koliko stvarno ljubimo Boga, toliki će nam biti duhovni napredak

Što je s duhovnim razmatranjima? Događa li se duhovni napredak, u vašim životima? Koliko ste napredovali u posljednjih godinu dana u odnosu na svoju dominantnu manu? Koliko ste zapravo promijenili u odnosu na prošlu godinu? Jeste li doista nešto prevladali? Koliko ste napredovali u prošloj godini samo u ljubavi prema Bogu?

Većina vjernika kad jednom dođu do nastojanja da prestanu griješiti u svom duhovnom životu, zapravo su došli do točke napredovanja u krjepostima i u duhovnom životu, počinju shvaćati nedostatak milosrđa. Kad biste stvarno ljubili Boga cijelim srcem, gorjeli biste od revnosti za Njega. Vaša bi želja bila vidjeti Ga u životu svake osobe u svim njezinim izvanjskim aspektima. Evo još jednog aspekta toga. Ako biste htjeli napredovati, molili biste i Gospu za napredak u milosti prema drugima.

I kad primimo milost koju smo tražili, moramo doći do točke bivstvovanja poput ljudi na nebu, koji ljube Boga svim srcem. To znači dvije stvari:

Prvo, volite sebe samo zbog Njega. A onda svako dobro za kojim težite neće imati vas kao krajnju točku. Na kraju će krajnji razlog vašeg činjenja svega biti Božja slava.

Druga stvar je ljubiti Boga i ne tražiti ljubav zauzvrat. To je ono što ljudi vrlo često rade. Vole Boga, ali traže tu potvrdu, tu utjehu Njegove ljubavi itd. To je znak duhovne nesavršenosti.

Sv. Terezija kaže da je u paklu najgora stvar nemogućnost ljubavi. Na nebu, jedina stvar koju ljudi čine svojevoljno je ljubav prema Bogu. Oni ne vole sebe osim zbog Njega. Oni ne traže Božjeg odobrenja.

Ne traže nikakvu nagradu. Ne traže Njegovu ljubav za sebe iako je doživljavaju u potpunosti. Samo ga žele voljeti. To je sve što žele. To je ono što morate postići samo da bi ga mogli voljeti.

Je li redovito govorite Bogu koliko Ga volite?

Dakle, ljubav prema Bogu je djelo milosrđa, a milosrđe je kao i svaka druga krjepost. Povećava se navikom. Što više to radite, to će se više povećavati. Nikad ne ćete usavršiti milosrđe dok redovito ne budete govorili Bogu u pravilnim intervalima koliko Ga volite. Nije samo dovoljno dobro obavljati svoju dužnost u odnosu s Njim.

Jednom, ne govoreći, uspio sam izvući iz jednog demona nešto što je imalo veze s Gospom. Rekao sam, zapravo ono što mi govoriš pokazuje koliko je Bog vidio Njenu dobrotu, Njezino potpuno predavanje. A demon je viknuo: Ne.

Kad demoni bivaju uspaničeni, to obično znači sljedeće: Govore istinu. Naredio sam demonu nastavak kazivanja o Gospi, a on je rekao: Vidjela je koliko je dobar (Gospodin) i nije si mogla pomoći, nego mu se potpuno predala. Nije niti jednom dok je bila ovdje na zemlji gledala svoj osobni dobitak.

Njezin je odnos od vremena navještenja bio takav da je njezina jedina želja bila čisto voljeti ga i ništa više. Moramo doći do te točke. Ona je naš savršen primjer.

Jeste li se odvojili od navezanosti?

Koliko ste se odvojili od navezanosti u posljednjih godina? Znate, odmah možete znati čemu ste privrženi.

Ljudi se često pitaju, sjedit će u crkvi i reći će, dobro, kako mogu znati koje su moje mane? Vrlo jednostavno. Koje prethodne emocije imate? Sad, naše prethodne emocije su one emocije koje imamo, a koje su suprotne našem intelektu i volji. Ne želimo ih.

Sve što trebate učiniti je razmotriti vlastito stanje, ako nemam napredovanja, nema krjeposti. Ovo je jedan od razloga zašto je brak tako divna institucija jer Bog bira supružnika koji točno zna koji su vam nedostaci. Vaš suprug/a je prekrasan pokazatelj nadopune, znanja o vama.

Dio razloga je taj što je brak najintimniji odnos u ovom životu osim onog koji možemo imati s Bogom. A to je važno jer u osnovi znači sljedeće: intimnost je postignuta kad nema ničeg između tebe i onog koga voliš. Ranjivi ste u odnosu sa svojim supružnikom, a ta ranjivost je vidljiva kad vas povrijedi tamo gdje ste osjetljivi, gdje su vam rane, nedostaci. Međutim, brak uz sve teškoće ostaje prekrasna institucija.

Kod čovjeka postoje brojne navezanosti, a navezanost za određene stvari i ne činjenje ničega pokazuje ograničenosti, jer je prekid s time bolan. Ne želimo nastaviti imati užas patnje kao posljedicu pada poput Adama i Eve. Baš je taj užas patnje vrlo često razlog zašto bračni parovi nemaju takvu intimnost i ne žele patiti u odnosu jedno s drugim. To je jedan od razloga zašto nemaju normalan odnos s drugim ljudima.

To je također razlog zašto ne napreduju u duhovnom životu jer suočimo se s tim, svatko od nas ima područja u svom životu čije će iskorijevanje biti bolno, ako se stvarno počnemo baviti s time. Zapravo, jednom kad prođemo proces čišćenja duše, dolazimo do krjeposti u stupnju u kojem iskorjenjujemo svoje poroke u stupnju u kojem možemo. Naši su poroci tako duboko ukorijenjeni da Bog mora preuzeti proces koji se zove pasivni način čišćenja i staviti nam razine patnje koje su izvan našeg poimanja kako bi se neki porok iskorijenio. Toliko se toga bojimo. Ovo je jedan od razloga zašto je razvijanje krjeposti hrabrosti važno, kao i spremnost na patnju.

Adamovo i Evino prokletstvo

Nikada ne ćete postići savršenstvo ako niste voljni patiti. Zato kažem muškarcima, nikada ne ćete postići privid muškosti. Nikada ne ćete postići bilo kakav privid savršenstva dok ne pobijedite Adamovo prokletstvo, a to je feminiziranost i neodgovornost. Nikada ne ćete u potpunosti biti muškarca, ne ćete postati sveci, nikad ne će postojati niti jedna krjepost u kojoj ćete dosegnuti savršenosti, sve dok ne svladate dvije stvari: neodgovornost i feminiziranost.

S druge strane ženama govorim da nikad ne ćete dostići svetost dok ne pobijede Evino prokletstvo, a to je želja za kontrolom odnosa s mužem. Ako ne pobijedite tu želju za kontrolom, ne postoji krjepost koju ćete ikad usavršiti, a ipak morate imati usavršene krjeposti za postizanjem svetosti. Usvajanjem toga možete usavršiti svaku krjepost. Ista stvar je s muškarcima. Ako pobijedite tu neodgovornost i ženstvenost, znači da ste spremni patiti u vezi za dobrobit svoje žene, a žena je spremna patiti kako bi se pokorila, kako bi bila poslušna Bogu i kako bi nadvladala svoju volju.

Tako pojedinac pobjeđuje vlastitu volju kroz odgovornost i spremnost na patnju. S njom, sa ženom, voljan je pokoriti se, o čemu sam ranije govorio. Sljedeće je ključno: Žene, koliko imate odmak dobivanja od onog što želite od svog muževa? Odmak od mogućnosti povrjeđivanja? Od onog što vam radi?

Što se tiče muževa, koliko ste spremni trpjeti za dobro svojih žena? Kao što sam sinoć spomenuo, vlast nikada nije za onog tko je ima. Uvijek je namijenjen onima ispod njih.

Požrtvovnost

Koliko ste požrtvovni? Požrtvovnost se sastoji od tri komponente: prinošenja, smaknuća i konzumiranja žrtve. Kao čovjeku, kod prinošenja, događa se jedna vrlo specifična stvar. Zapravo, postoji nekoliko slojeva, ali ono što se događa je da kao muškarac, morate biti voljni odbaciti manje dobro, udobnost, poštovanje prema ženi i djeci. Morate biti voljni ostaviti sve to po strani kako biste koristili svoj autoritet iz čiste ljubavi prema njoj i njima.

Morate težiti većem dobru, koje je njezino dobro, umjesto vašeg manjeg dobra, koje je vaša udobnost. Morate biti voljni to učiniti. I zato se to dvoje, odgovornost i spremnost na patnju spajaju u žrtvi. Kod žena je žrtva njezina volja. Oboje moraju žrtvovati svoje volje samo u različitim aspektima.

Ali koliko su muškarci odvojeni od svega toga u odnosu na svoju ženu? Koliko ste dobri u suočavanju s manama supružnika kad ih morate trpjeti? Kad bračni partner kaže nešto što povrijedi vaše osjećaje, je li vaš primarni fokus na onom što je najbolje za tog supružnika? Treba li on/ona trpjeti?

Koje ste krjeposti usavršili tijekom prošle godine?

Koje ste krjeposti stvarno usavršili? Možete li reći: Stvarno sam napredovao i ovu krjepost sam usavršio? Usput rečeno, postoje 64 krjeposti koje trebate nastojati usavršiti (vidite ovdje koje su te krjeposti: https://vigilare.info/katolibanstvo/2023/11/vlc-chad-ripperger-objasnio-u-kratkoj-studiji-sto-su-to-moralne-krjeposti/)

Kakav je vaš napredak u razvijanju krjeposti mrtvljenja?

Žalite li se na postojanje patnje?

Prihvaćate li poniženja kad vas drugi kritiziraju?

Je li vaša prva reakcija obrana vas, okrivljenje drugih ljudi?

Ili pošteno razmotrite kritike, poniženja, radi uviđanja nedostataka i potrebe za ispravljanjem. Ne postoji nitko tko ne bi trebao prihvatiti poniženja koja dođu kroz nutarnje kušanje. Izvanjska poniženja treba razborito sagledati, jer ako vas netko ponizi, možda mu je to dopušteno radi formiranja vašeg duha – radi usavršavanja krjeposti poniznosti, koja je temelj svih ostalih krjeposti. Ne možete usavršiti nijednu drugu krjepost bez poniznosti.

Spremnost za poniznost

Dakle, suština morala je rad na tome. Budite spremni biti ponizni.

Koliko brzo se ispričavate kad ste učinili nešto loše, posebno svom supružniku? To je najteže, zar ne? Ta intimnost, ako se ispričaš, može dovesti do povrijeđenosti. To bi mogla biti prilika za stvarno iscjeljenje. Koliko ste radili na spremnosti za opetovanu patnju?

„Boomer“ naraštaj – najopakiji u povijest

Ako ste slušali neki od mojih nagovora ili čitali članak koji sam napisao o novom naraštaju, moje predviđanje postalo je istinito, ali ne zato što sam prorok. To je zbog činjenice da kad vidite dva vlaka na istoj pruzi, možete očekivati sudar. Predviđanje je bilo nepovoljno.

Mlađi naraštaji koji dolaze okreću su se više okultizmu, u sve većem broju.

Sve je počelo nespremnošću „najvećeg naraštaja“ da prigrli križ. Istina, prošli su kroz Veliku depresiju i Drugi svjetski rat, ali što su učinili? Prošli su to i rekli kako se to više nikad ne će ponoviti.

To je bio naraštaj koji je olabavio stege u Crkvi jer nisu željeli trpjeti.

To je bio naraštaj koji je odbacio tridentsku misu jer nisu htjeli trpjeti stegu.

To je bio naraštaj koji je započeo s bludom kao što sam spomenuo.

To je bio naraštaj koji je dopustio pravno legaliziranje pobačaja – presuda Vrhovnog suda u korist Roe protiv Wadea.

To je bio naraštaj koji je dopustio ugađanje potomcima i nikad im nisu rekli NE.

Zato je boomer naraštaj problematičan i svoju su poslušnost izrazili kroz neumjerenost.

Taj je naraštaj po mojoj procjeni bio jedan od najopakijih i najperverznijih u povijesti.

Problem je što ga je karakterizirao uljudan osmijeh. Što su to bili ugodni ljudi, koji su kao kolektiv bili čista katastrofa. Nespremnost na patnju i uzimanje križa prenijela se na naraštaj hipija. Međutim, nisu tu stali. Prenijeli su neumjerenost na nove naraštaje.

Svako od nas sad ima dio tog problema. Za izgubljeni naraštaj, roditelje najvećeg naraštaja, patnja je bila život. Odgajali su svoje potomstvo tijekom Velike depresije. Patili su od depresije. Nisi niti govorili o patnji jer je to bilo poput priče o travi koja raste.

Znamo li patiti?

Ali tu je ležao problem. Nisu naučili najveći naraštaj podnošenju patnje. Zbog toga se moramo zapitati:

Znamo li patiti?

Što je vaša prva sklonost kad počnete patiti?

Želimo li patnju ponuditi Bogu kao prinos za uzdizanje na nebo ili za druge ljude?

Je li vaša prva sklonost to prihvatiti?

Što to znači? Pa, upravo sam završio s tim. U prinošenju žrtve mora postojati odmak od (posebnog ili) manjeg dobra i okretanje prema većem dobru. Čak i kad čovjek ode u rat i pogine, njegov život je manje dobro od općeg dobra njegove zemlje.

Čast koju osoba može dobiti žrtvujući svoj život veća je stvar od samog života. Takvi moramo biti. Moramo biti spremni na što? Kad kažemo da je patnja naš prvi fokus, trebam ići prema većem dobru koje možemo postići kroz određenu stvar, a ne zastati na manjem dobru koje je naša utjeha, pokušati se izvući iz toga. U tome se sastoji pokora.

To je ono što bi korizma trebala biti. Bitna je formirana volja i spremnost na trpljenje. Dakle, u svemu ovome razmislimo još jednom o tome što je zapravo korizma. Vrijeme veće pokore. Zašto činimo pokoru? Pokoru činimo jer smo mi svi ograničeni neurednim težnjama.

To su rane istočnog, prvobitnog, grijeha. Neznanje, zloća, slabost u požudama, što je pokazatelj poremećene želje za užitkom. Svi mi imamo ovo. Moramo doći do točke u kojoj ćemo pobijediti ovu grješnost. Sami to ne možemo, jer ne morate biti raketni znanstvenici za spoznanje naših ograničenosti.

Gradacije gluposti – radi grijeha

Sve što trebate učiniti je uključiti medije na pet minuta i vidjeti zapanjujući nedostatak logike. Čini se kao oblik umijeća biti tako ograničen. Dok je jedan moj prijatelj razmišljajući o tome rekao kako postoji gradacija gluposti.

Što nas čini ograničenima, glupima? Grijeh. Što nas čini malicioznima? Usput, znate li koja je definicija zlobe? Biranje manjeg dobra nad većim dobrom.

To je u suprotnosti sa samom naravi žrtve. Svaki put kad odaberete manje dobro u odnosu na veće dobro, u tom procesu postajete maliciozniji. Svaki put kad zgriješite, u tom procesu postajete maliciozniji.

Svaki put kad odlučite težiti onom što je lakše i udobnije, a ne onome ispravnom ili težem, postajete maliciozniji. Svi smo mi maliciozni.

Tu su i naše slabosti. Moramo prekinuti tu poremećenu ljubav prema užitku, prema požudama. Zato smo tu gdje jesmo. Zbog toga zapravo imamo korizmu.

Korizma je kako bismo usavršili neku krjepost

To je za naše popravljanje. Ne radimo to samo kako bi ispunili normu za Uskrs. Ne. U korizmu ulazimo kako bi usavršili neku krjepost ili radili na njoj, kako ne bi prestali prakticirati tu krjepost. Umjesto toga, trebate pokušati usavršiti krjeposti radi njihova prakticiranja nakon korizme.

Dakle, nije samo stvar u odricanju od nečega i uživanju za Uskrs. Umjesto toga, trebamo pitati Oca na kojoj krjeposti trebamo raditi. Ponekad jednostavno možemo imati problem s ljutnjom. Ponekad je problem ljutnje taj što nas naše srce udaljava od dobre patnje.

Ali mnogo puta su naši poroci skriveni od nas. Dakle, postoje dvije stvari koje zapravo možete učiniti. Prva je, koju sam spomenuo, pitati Gospu Žalosnu o nedostacima na kojima Njezin Sin želi da najviše radimo? Puno toga ne vidimo. Skriveno je.

Uvijek možeš zamoliti svog anđela čuvara za još nešto. Jedna od najboljih praksi s kojom sam se počeo baviti u korizmi, ali onda je postalo tako dobra praksa, jednostavno sam kao, znate, ovo je stvarno dobro za mene. Radit ću ovo svaki dan jer mi anđeo pomaže u tome. Zamolio sam svog anđela da mi svaki dan ponižava nutrinu. Stvarno je dobar u tome.

Siguran sam da će i tvoj biti jako dobar u tome. A razlog zbog kojeg sam tražio ponižavanje nutrine je taj što sam želio to moći trpjeti i obaviti dok drugi to ne vide. Nisam htio dopustiti zadivljene poglede. Već imam dovoljno toga na internetu. Ipak, ono što sam želio učiniti jest moći raditi na poniznosti na skriven način, a to je ono na čemu možete raditi, na poniznosti.

To je jedna od stvari koje zapravo radite. Pitajte svog anđela čuvara, pokaži mi porok na kojem trebate najviše raditi. Stalno mora imati posla s vama. Na ulogu anđela čuvara gledam kao na dresuru. To je kao, u uredu, sad učini ovo. Ili nemoj učiniti ovo.

I tako vjerojatno imaju posla s nama cijelo vrijeme. Dakle, poanta je da ih pitate, radite na tome i doista napravite promjenu tijekom ove korizme radi postizanja zadovoljstva. Pod zadovoljstvom mislim na rast u krjepostima.

Zapravo morate nadvladati svoje poroke. Time ćete učiniti istinsku pokoru tijekom ove korizme.