Peti članak u seriji: Vlč. Chad Ripperger
„Budimo savršeni: Ispit savjesti u korizmenoj misiji – Deset Božjih zapovijedi“
Šesta Božja zapovijed: „Ne sagriješi bludno!“
Kad je u pitanju ova zapovijed kod kršćana smo skloni vidjeti, kao svećenici, grijehe koje ne ispovijedaju, a koje bi trebali ispovijedati ili barem obratiti pozornost. Već sam spomenuo činjenicu da katolici koriste kontracepciju gotovo u istoj stopi kao i opća populacija, a to potvrđuje i otkriće zaklade Heritage o studiji provedenoj za vrijeme predsjednika Billa Clintona. Postotak katolika koji žive zajedno prije sklapanja braka, statistički se jedva razlikuje od opće populacije.
Bludničenje prije braka
Ponekad ovisi koja je studija izvor. Ali hajdemo ovako reći, većina studija nas vodi na zaključak da je taj postotak za katolike 77 %, a za opću populaciju je 76 %, otprilike tri četvrtine populacije. Dakle, u osnovi, ljudi bludniče prije nego što se vjenčaju. Zatim, naravno, ljudi se puno puta jednostavno niti ne vjenčaju. I danas puno ljudi sklapa civilni brak, što postaje sve veći problem.
Kad sam prije 27 godina bio zaređen za svećenika, i kad sam prvi put sjeo u ispovjedaonici, s vremena na vrijeme bih čuo kako netko ispovijeda grijeh gledanja pornografskog sadržaja. To bi bili muškarci, a vrlo rijetko je to bila žena.
Tad je postojala izvjesna sramota korištenja pornografskog sadržaja, jer ste morali otići i kupiti to, a onda bi drugi mogli vidjeti što radite. Ali dolaskom interneta sve se to promijenilo, a posljednjih godina broj žena koje koriste takav sadržaj postao je sve veći. To postaje ozbiljan problem.
Imamo svjetovne i crkvene vođe kakve zaslužujemo
Nadalje, često kažemo da želimo dobre vođe, kako u Crkvi, tako i izvan nje, ali stalno zaboravljamo lekciju iz Starog zavjeta, a to znači da imamo vođe kakve zaslužujemo.
Ako pogledamo samo katoličku populaciju, statistički, stopa pobačaja među njima je iznimno visoka. Amerikanci, izuzev mormonske sekte, ima najveću stopu pobačaja po glavi stanovnika. Postoji ozbiljan problem s bludom. U Sjedinjenim Američkim Državama negdje između četrdeset i šezdeset milijuna žena ubilo je svoju djecu. Puno ženo je to učinilo. Postoji veliki problem. Mi smo nacija ubojica. Mi smo nacija bludnika.
Mi smo nacija sodomista. Imamo legalizirane ‘istospolne brakove’. I možemo tako nastaviti niz. Ali bez obzira na ovo sve navedeno očekujemo besprijekorne vođe. To vrijedi čak i za Katoličku crkvu. Ljudi se žale na crkvene velikodostojnike, ali zapravo, sve što rade je demonstriranje onog što čini većina katolika, a to je kavanski katolicizam.
Svatko od nas bira u što želi vjerovati. Dobivamo vođe kakve zaslužujemo. I tu šesta zapovijed postaje veliki problem. Povijesno gledano, ako zapravo pogledate Stari zavjet, kršenje šeste Božje zapovijedi, završit ćete kršeći prvu. Zašto? Zato što ne ćete štovati Boga na pravilan način.
A događa se i suprotno. Ako prekršite prvu Božju zapovijed, zatim slijedi šesta Božja zapovijed. Pa zašto ovo ističem kao posebno pitanje? Pa, vidimo koji učinak to ima na našu zemlju.
Problem bluda nije započeo s naraštajem 1960-ih. Počelo je s velikom, citiram, „najvećim naraštajem“ (*rođeni od 1900. do 1929.godine). Samo što je bilo tiho. Nije se javno pokazivalo niti se o tome otvoreno govorilo. Zapravo, 1960. godine Kongregacija za ustanove posvećenog života objavila je dokument. Svest ćemo sadržaj dokumenta objavljenog prije puno godina (1960.) na tri bitne stvari. Kaže se u tom dokumentu: Prestanite rediti pedofile! Prestanite rediti homoseksualce! Prestanite rediti nemoralne bogoslove!
Zapravo, bili su toliko ozbiljni u vezi s tim da bi bogoslov, ako se teško ogriješio o šestu Božju zapovijed, mogao dobiti oprost samo odlukom o napuštanju bogoslovije. Eto, koliko su bili ozbiljni u tome. Ali ovo vam pokazuje koliko je 1960. godine nemoral bio problem. I onda se pitamo zašto se veliki broj katolika tako teško ogrješava o šestu Božju zapovijed. Ovo pokazuje zašto su u 1960-ima napravljene promjene u načinu na koji štujemo Boga. To je dio ishoda.
Nekoć je bilo drugačije. Primjerice, papa Aleksandar VII. osudio je prijedlog da je strastveno ljubljenje samo laki grijeh, a Sv. Toma je rekao, pak, da oni koji su u braku mogu to činiti, jer ništa ne upućuje na suprotno. Upuštanje u međučini (strastveno ljubljenje) je dopušteno u braku, a to danas, modernim rječnikom, nazivamo predigrom.
Čuvati misli od bluda
Također, danas među ljudima vidimo odsustvo obveze zaštite čistoće djevojke s kojom muškarac izlazi, a to konkretno znači ne stavljati je u povod za grijeh strastvenim ljubljenjem, ali većina muškaraca potiče žene na nemoral. Pravila udvaranja su se posve izokrenula. Zatim, prisjetimo se i devete Božje zapovijedi, koja zabranjuje i misao na tuđeg ženidbenog druga, ali rijetki vjernici ispovijedaju taj grijeh.
Mnogi vjernici nisu svjesni koliko je grješno razmišljati o bludu. Moralno grješno. Sad, ovdje ne govorimo o mislima koje vam se samo pojave u umu, jer nemamo nužno previše kontrole nad tim. Ali ako ne poduzmemo ništa za odstranjivanje tih misli, mi se ne borimo s kušnjama. Sličan problem je i kod brojnih klerika. Mnogi od njih, ne svećenici na vašoj župi, ušli su u celibatski život, ali su radili ono na što je Krist upozoravao: Stavili su ruku na plug i gledali unatrag.
Nikad nisu došli do točke u kojoj su se potpuno odvojili od bluda. Zbog toga se toliko njih zaljubljuje u žene itd. O takvim slučajevima čujemo diljem zemlje. Ali to se događa jer nisu čuvali svoje nutarnje misli u odnosu na krjepost čistoće, čak i oženjeni muškarci imaju obvezu osigurati svoje misli od bluda prema onom što je sv. Toma nazvao bitnim. Što je mislio pod bitnim?
Mislio je na njihove bračne supružnike, a ne druge osobe. Čut ćete frazu: Može gledati, samo se ne smije dirati. Ne. Ne možete niti to raditi, pogotovo danas. Pogotovo kad idete u zračnu luku i sve žene nose uske tajice.
Pomislili ste, stvarno? Dakle, prvi put kad sam vidio tako nešto, nisam mogao vjerovati koliko mi je to gotovo izranjalo maštu. I onda, naravno, sad, ne vidite samo žene sa skladnim tijelom koje to nose. Vidite i mnoge druge žene, prilično korpulentne, koje to nose, a to, čini se, ostavlja još veći ožiljak.
Ali došli smo do biti: Mi smo čuvari svoje mašte. Naša je odgovornost čuvati osjetila. To znači udaljiti se od svega što bi nam moglo naštetiti. Ne smijemo dopustimo ulazak u našu maštu misli koje bi mogle biti povod za blud. Ali u isto vrijeme ne smijemo svojim ponašanjem poticati to kod bilo koga drugog.
Prelazimo sad na sedmu Božju zapovijed koja kaže: „Ne ukradi!“
Krasti na poslu
Postoje razni načini na koje ljudi to zapravo rade. Spomenuo sam ovo jučer tijekom nagovora u vezi trošenja vašeg vremena na aktivnosti tijekom posla za koje niste plaćeni, a to je oblik krađe i morate nadoknaditi štetu. Ali postoji mnogo ljudi koji kradu stvari na poslu, kao što su olovka, razni pribor itd. Doduše, prema nekim crkvenim ocima to nije moralno grješno. Oni to nazivaju štedljivošću stvari.
To je samo sitnica, ali svejedno, postaje problem kad ljudi ne obraćaju pozornost na to kako poštuju prava u odnosu na svog poslodavca. To također ima veze s činjenicom, rasipate li materijal, robu, svog poslodavca bez valjanog razloga? Onda, naravno, tu je i krađa.
20 milijardi ljudi će spoznati sve tvoje grijehe
Spomenuo da je dobra praksa napraviti životnu (opću) ispovijed u kojoj zapravo prolazite kroz svaku pojedinačnu Božju zapovijed i nabrajate grijehe prateći te iste Božje zapovijedi. U prosjeku osoba, koja ima 25. godina života ili više, čini životnu ispovijed u prosjeku od 45 minuta ili više. I dosta ljudi se čak i tad boji priznati sve grijehe. Kod dijela ljudi starijih od 25. godina postoje rane iz prošlosti. Osjećaju se loše zbog toga.
Kažem im, ponavljam im, nemojte to zadržavati u sebi. Postoji proces ozdravljenja kad dođete na ispovijed i sve izričete. Ponekad ljudi kažu u sebi: Ne želim da svećenik zna što sam učinio. Kažem im, razmislite. Čuo sam i gore grijehe od čestitih pojedinaca, grijehe koje teško možete zamisliti. Osim toga, svaki će vam svećenik reći da u prvom mjesecu svećeničke službe tijekom ispovijedi čuje 98 % onoga što će slušati do kraja života. Sva su ljudska biće ista.
I zato pred Božjim Posljednjim sudom stojimo pored svih ljudi koji su ikad postojali. Prema gruboj procjeni egzistiralo je 20 000 000 000 (20 milijardi) ljudi. Morat ćete stajati tamo i svaki grijeh koji ste ikad počinili bit će poznat. To zvuči prilično loše. Ali i ja moram proći kroz to, ne brinite se. Kad čujete pojedine političare bit će vam lakše… Dakle, osim toga, ako ste na strani anđela, to je zapravo veselje jer ćete vidjeti koliko je Bog bio dobar prema vama.
Vraćate li ono što ste ukrali?
Ali trebamo se vratiti na krađu. Kad tražim od ljudi tijekom životne (opće) ispovijedi priznanje grijeha koje su zanemarili, puno njih kaže ukrali su ovo ili ono, a obično to nije puno novca. I zatim ih moram pitati jesu li to vratili? Jer veliku većinu puta ljudi ne nadoknađuju stvari koje su ukrali. Iskoristit ću riječi velikog pjesnika Shakespearea: „Ni zajmoprimac ni zajmodavac biti; za posudbu često gubi i sebe i prijatelja, a posuđivanje otupljuje oštricu gospodarenja.“ A što tek reći za krađu?
I tako, ovo je jedna od stvari koje je Krist objašnjavao tijekom svog djelovanja; dakle, moraš biti savršeno odvojen od stvari koje nekom posuđuješ, jer postoji mogućnost uništenja navedenog predmeta. Ljudi kad unište nešto što ste im posudili reći će oprosti, žao mi je itd. Ali to nije dovoljno.
Dakle, ponovimo, morate vratiti posuđenu stvar u istom stanju u kojoj ste je dobili, uzimajući u obzir trošenje stvari. Ovo je jedan od razloga zašto sam, kad sam odrastao, naučio da ne treba nešto posuditi ako to stvarno ne trebaš. Jer ako se nešto dogodi toj stvari, moraš biti spreman kupiti istu stvar i vratiti je vlasniku. Restitucija je jako bitna.
Troši li žena previše novca?
Drugi način na koji možete uočiti kršenje ove zapovijedi je da žene troše previše novca na stvari u kući. Sad, tehnički govoreći, ovo nije krađa prema crkvenim ocima – jer supružnici dijele novac. Ona je suvlasnik u određenom smislu stvari. Tehnički govoreći, prema tradiciji muž je glava kuće, onaj koji zarađuje, a žena mu pomaže u trošenju plaće.
Često se muškarci žale da jedino što žena radi je trošenje novca. Uredu, ali tko će drugi kupiti namirnice, odjeću za djecu i pobrinuti se za funkcioniranje kućanstva? A kad mu počnete pričati sve stvari koje trebaju za obavljanje posla u kući, onda kaže u redu. Shvatio je.
Ali njezin posao iziskuje veliki trud. Hoćete primjer? Većina muškaraca kad uđe u dućan, kaže, hajdemo uzeti ovu stvar i otići odavde. Dok žene mogu satima tražiti najbolji proizvod i ništa ne kupiti. Odakle je to došlo? Proizašlo je iz ovoga: Eva prije nego što je pojela plod sa stabla vidjela je da je ugodno za pogled – gledati. Nije ga niti pojela, a rekla je ovo je super.
I od tog trenutka nadalje, to je ugrađeno u suštinu žena. Sad, s vremena na vrijeme, možete naći muškarce koji rade istu stvar. Primjerice, meni je teško ući u knjižaru koja ima puno katoličkih knjiga iz razdoblja prije 1900. godine i tamo ne provesti sate.
Ali većina muškaraca ne postupa tako. Uđu i izađu. S druge strane, moraju shvatiti da je ženama dano savršenstvo načela gniježđenja, što im daje spoznaju što je najbolje za kućanstvo. Ali u tom pogledu moraju prakticirati umjerenost. U suprotnom, to je kršenje sedme Božje zapovijedi. Obraćam se sad ženama; morate shvatiti sljedeće: Svaki novčić koji potrošite zahtijeva više rada vašeg muža. I stoga, nemojte prekomjerno trošiti jer riskirate pretvoriti muža u roba rada.