Posao Charlieja Kirka bio je govoriti. Bio je u tome daleko vještiji od većine ljudi, a tisuće i tisuće smatrale su njegove riječi uvjerljivima. Najčešće je govorio o kontroverznim temama – iako je sve što je zastupao bilo posve uobičajeno javno mišljenje prije samo dvadeset godina – uvijek u duhu dobrote i konstruktivne rasprave. Nikada nije zagovarao nasilje, niti je ikada omalovažavao one s kojima se nije slagao.
Charlie Kirk je zbog toga posla upucan i ubijen.
Ovo se čini kao prijelomni trenutak, prava prekretnica – upravo riječ kojom je Kirk nazvao svoju organizaciju.
U kasnoj Europi 19. stoljeća tinjale su mnoge revolucionarne sile i sve su imale zajednički nazivnik: nasilje. Politička ubojstva bila su raširena, a kulminirala su atentatom na nadvojvodu Franju Ferdinanda, što je dovelo do „rata koji će završiti sve ratove“. Cijelo je zapadno društvo bilo preoblikovano od kasnog 19. do ranog 20. stoljeća, srušene su monarhije, a na njihovo mjesto došle su liberalne demokracije – ili, u nekim slučajevima, totalitarni režimi. Tužna povijesna pouka je jasna: političko nasilje djeluje, barem kad je cilj radikalno rušenje i preobrazba postojećeg poretka.
Porast političkog nasilja danas tjera me na pitanje jesmo li i mi ušli u revolucionarno razdoblje, barem u političkom smislu. Sve je očitije da naš sadašnji liberalno-demokratski sustav ne funkcionira; suprotno obećanjima, na jasnom smo putu prema manjoj slobodi, manjem redu i manjem poštovanju općega dobra. Sustav je nemoćan obraniti građane od zla koje djeluje u svijetu.
Čime će biti zamijenjen?
Bojim se da bi ga moglo zamijeniti novo totalitarno razdoblje. Mnogi na desnici možda bi čak i pozdravili takav razvoj, u razumljivoj želji da slome neprijatelje. Ne smijemo se zavaravati: potrebno je obnoviti red i nemilosrdno goniti i kazniti one koji nasilno djeluju protiv općega dobra. Degenerici i njihovi branitelji moraju biti uklonjeni iz javnog prostora. Liječnici koji izvode pobačaje ili operacije promjene spola trebali bi završiti u zatvoru. Sveučilišni profesori koji napadaju našu kršćansku kulturu trebali bi ostati bez posla. Mediji poput CNN-a i MSNBC-a, koji šire laži i podrivaju američku naciju, trebali bi biti izbačeni s tržišta. U ratu smo i potrebna su snažnija sredstva da porazimo neprijatelje.
Ipak, kao kršćani moramo gledati dalje od ovoga trenutka i dalje od vlastite želje za osvetom. Gospodin nam je rekao da molimo za neprijatelje; dok težimo pravdi, ne smijemo zaboraviti milosrđe. Odgovor koji nije utemeljen na pravdi, milosrđu i kršćanskoj tradiciji osuđen je na propast i mogao bi biti gori od sadašnjeg stanja. Ne smijemo postati ono protiv čega se borimo; nasilje kao odgovor na nasilje vodi samo u još više nasilja. Moramo se vratiti osnovama; moramo se vratiti Kristu.
Volimo se pretvarati da je Amerika kršćanska zemlja, ali u dubini srca znamo da to već dugo nije istina. Amerika je toliko izgubljena da moramo početi iznova, a to znači dovoditi duše Kristu, graditi kršćanske obitelji i stvarati kršćanske zajednice.
To ne smiju biti puka pobožna udruženja. Ne pozivam male skupine da se okupe i pjevaju nadajući se da će problemi nestati. Te duše, obitelji i zajednice moraju biti temeljno usmjerene prema Kristu, što znači da moraju biti netolerantne – najveći grijeh liberalnih demokracija. Moraju biti netolerantne prema zlu, prema kaosu i prema svemu što se protivi Kristu.
Ne šutite kada lokalna knjižnica postavi transrodnu izložbu u dječjem odjeljku. Progovorite na poslu kad netko promovira anti-kršćansko zlo, čak i ako riskirate otkaz. Uklonite političare koji maze kriminalce dok kriminaliziraju kršćane. Potaknite biskupe da progovore protiv antikatolicizma u našoj sredini. Samo radikalnom usmjerenošću prema Kristu i izgradnjom netolerantnih kršćanskih ljudi, obitelji i zajednica možemo ne samo nadvladati sadašnje zlo, nego i spriječiti još veće zlo koje bi ga moglo zamijeniti.
Vrijeme razgovora je završeno. Cijeli je Charliejev rad bio usmjeren na dijalog s drugima u potrazi za istinom. Jasno je da druga strana nema želju za dijalogom; dapače, smatra ga znakom slabosti. To je nešto što previše katoličkih vođa ne shvaća u svojem obožavanju moći dijaloga. Dijalog može biti učinkovit ako su obje strane otvorene i traže istinu, ma kamo ih ona odvela. No dijalog je beskoristan kada jedna strana želi uništiti drugu svim sredstvima. Charliejeva smrt jasno pokazuje da dijalog više nije moguć; ljevica je u njega doslovno ispalila metak. Sada je vrijeme za djelovanje – istinsko kršćansko djelovanje utemeljeno na ljubavi i pravdi.
Sada je vrijeme za izgradnju nove kulture i novog društva koje stavlja Krista na prvo mjesto i ne tolerira one koji mu se protive. Krist je Kralj!
„Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru. Amen.
Duša njegova i duše svih vjernih mrtvih po milosrđu Božjem počivale u miru. Amen.“