Nešto golemo se događa. Potres? I više od potresa – asteroid koji udara u Zemlju. A mi bismo mogli završiti poput dinosaura, ovisno o tome što ćemo sada učiniti.
„Epsteinovi dokumenti“ kratki su naziv za fenomen mnogo veći od jednog čovjeka. Objave naložene Zakonom o transparentnosti Epsteinovih dokumenata razotkrivaju dio globalne mreže zla: sotonizam, otmice i žrtvovanje djece te još monstruoznije radnje koje su počinili vrlo moćni ljudi na čelu država i industrija. To je posvuda; gotovo u zraku koji udišemo.
Još uvijek postoje ljudi koji o svemu tome ne znaju ništa. Prisjetimo se 2020. godine, kada su tvrdnje o pedofilskom luciferijanskom kultu koji upravlja svijetom, povezanom s fenomenom QAnon, bile javno ismijavane i tretirane kao fantazija. Sve je to tada bilo nešto što se odbacivalo bez ozbiljnog razmatranja.
Nakon najnovije objave 3,5 milijuna stranica Epsteinovih dokumenata 30. siječnja, sve se vraća u središte pozornosti.
Čak i oni koji su se prije otvoreno rugali takvim tvrdnjama sada pitaju trebaju li se ispričati. Epsteinovi dokumenti stavili su globalni sotonistički kult koji žrtvuje djecu pred oči javnosti, no ostaje pitanje što će javnost s tim učiniti.
Pristranost normalnosti snažno je ukorijenjena u čovjeku – sklonost da podcjenjujemo mogućnost katastrofe i vjerujemo da će se život nastaviti uobičajeno, čak i pred ozbiljnim dokazima suprotnog. Nešto odbacujemo jer narušava naš mir ili zato što nam se čini nezamislivim. Ta je pristranost 2020. godine govorila: „Ma da, cijeli će se svijet zatvoriti zbog virusa.“ Trebali smo već naučiti zastati prije nego što se podsmjehnemo.
Epsteinovi dokumenti, odnosno ono što razotkrivaju, stavljaju na kušnju povjerenje pristojnih ljudi. Dok smo gradili karijere, brinuli se za obitelji, molili i plaćali račune, ljudi daleko iznad nas, kojima smo dali moć, tonuli su u ponor čistog zla.
Sotonistički pedofilski kult dugo se skrivao naočigled sviju, odašiljući znakove javnosti koja ih nije prepoznavala. Postojali su navodi o Epsteinovu zloglasnom kompleksu na otoku, glasine o podzemnim tunelima i neobičnim okupljanjima, performansi Marine Abramović, uznemirujuća zbirka umjetnina Tonyja Podeste s motivima djece u nasilnim prizorima te kampanja modne kuće Balenciaga u kojoj su djeca bila povezana s estetikom seksualnog vezivanja, zbog čega se brend naknadno ispričao nakon javne osude. Unatoč tome, poznate osobe i dalje su javno surađivale s tim brendom.
Prema svjedočenjima bivših članova, zlo se često javno najavljuje simbolima, tako da, kada se očituje, promatrač postaje moralno kompromitiran. Poruka glasi: „Pokazali smo vam što jesmo, a vi ste ipak nastavili podržavati.“
Sve teorije zavjere o sotonističkim ritualima, žrtvovanju i zlostavljanju djece te kanibalizmu, koje su bile ismijavane bez razmišljanja, sada se moraju ponovno razmotriti u svjetlu Epsteinovih otkrića. Sa svakim danom gube se novi nevini: oteti – ili čak uzgojeni – da bi bili iskorišteni u zle svrhe; neki odmah gube život, neki nakon mučenja, ropstva ili vađenja organa. Okretanje glave nije rješenje.
Film Sound of Freedom, koji prikazuje otetu djecu prevoženu u brodskim kontejnerima prema mrežama seksualne trgovine, trebao je probuditi svijet. Takva se trgovina doista događa. Kada su pojedini lučki radnici prijavili da redovito čuju vriskove iz kontejnera, njihove su izjave bile osporene i ignorirane. Ostaje slika ljudi koji čuju ljudske krikove, a nemaju način da pomognu.
Ljudski je instinkt reći da je sve to previše nevjerojatno da bi bilo istinito i odbaciti ga. No to nije odgovor.
Ovo je Bogom dani trenutak. Vrijeme je da se kaže: ne, ovo ne će proći. Vrijeme je da se upotrijebe svi raspoloživi resursi kako bi se pronašla djeca. Vrijeme je da se zločincima uskrati mjesto u društvu, bez obzira na cijenu.
Bit će cijene. Fenomen je toliko raširen i ukorijenjen da bi čitave industrije, pa i dijelovi gospodarstva, mogli biti uzdrmani. Platit će se i unutarnjim mirom. Suočavanje s tim materijalima ostavlja trag – osjećaj tjeskobe i nesigurnosti. U takvim trenutcima preostaje utočište u molitvi i pouzdanju u Boga.
Ako netko čita objavljeno i ne osjeća potres, nije došao do dubine problema.
Zlo privlači naivnost i nevinost. Ono iskorištava slabost i povjerenje. Spoznaja te stvarnosti dolazi bolno, ali razotkriva mehanizme manipulacije i iskorištavanja.
Nakon godina gledanja kako zlo prolazi nekažnjeno, dolazi vrijeme otvorenog suočavanja. Ako svijet želi ponovno zadobiti dobrotu s kojom je stvoren, zlo mora biti obuzdano. To nije vojni rat, nego odlučujuća bitka dobra protiv zla.
Nitko nije izuzet. Nema obitelji, zajednice ni poreznog obveznika koji može reći da ga se to ne tiče. Sustavi su isprepleteni, a posljedice se prelijevaju na sve.
Potrebno je obući „oklop Božji“: molitvu, hrabrost, povjerenje i pravedni gnjev – gnjev koji potiče na djelovanje.
Prvi korak jest prestati nekritički konzumirati medijske narative. Ne radi se samo o pojedinim temama, nego o svjetonazoru koji oblikuje razmišljanje. Drugi je korak tražiti pouzdanije izvore informacija. Informacija je valuta našega doba i treba razlikovati autentično od krivotvorenog.
Treći je korak okrenuti se prema opasnosti, a ne od nje. Šutnja i namjerno neznanje nose odgovornost. Nevini plaćaju cijenu tuđeg izbjegavanja.
Pred nama je civilizacijski trenutak. Objavljeno je 3,5 milijuna stranica dokumenata, a tek je mali dio analiziran. Svakoga dana pojavljuju se nova imena, nove poveznice, nove implikacije – od slavnih osoba do poslovnih čelnika i članova aristokracije. Stojimo na obali dok se približava tsunami.
Ne čitati ništa znači pretpostaviti da je ovo zlo uobičajeno. A nije. Ipak, potrebno je pristupati oprezno i s duhovnom spremnošću. Suočavanje s takvim sadržajem traži unutarnju snagu.
Nemojmo ignorirati kataklizmu ovog vremena. To je odgovor na vapaj: „Dokle, Gospodine?“