Posljednji parlamentarni izbori u Srbiji donijeli su poraz Aleksandra Vučića i njegova klijentelističko-kriminalno-batinaškog režima. Studentska lista prema preliminarnim je rezultatima osvojila 52,54 %, a Vučićeva „Ujedinjena Srbija“ 39,29 %. Izuzev nekih manjinskih lista, nitko drugi nije ušao u Skupštinu, što ukazuje na referendumsku atmosferu i velike političke polarizacije koje su bile praćene teškim izljevima primitivizma kao da se radi o nekoj azijskoj despotiji. Vučić je iznenađujuće brzo priznao poraz i pritom, dakako, optužio bjelosvjetske sile za svoj poraz. A možda su i ustaše, Thompson i Vatikan tome ponešto pridonijeli.

Hoće li nakon Vučićeva pada doći do supstancijalnih promjena u političkom životu Srbije, ostaje veliko pitanje. Studentska lista ne predstavlja ideološki monolitnu cjelinu niti klasičnu političku stranku. Lista okuplja političke aktiviste od ljevice i liberalnih, proeuropskih krugova do nacionalno-konzervativno i pravoslavno usmjerenih pojedinaca. Za sada ih je povezivalo protivljenje Vučiću, a na vanjskopolitičkom planu zalažu se za referendum o pristupanju Europskoj uniji, odbijaju sankcije Rusiji i Kosovo smatraju dijelom Srbije.

Hoće li nova vlast nastaviti odbijati sankcije Rusiji ili će ih, kako tvrdi Vučić, uvesti već kroz koji mjesec tek će se vidjeti. Veliko je pitanje kako će tako heterogen ideološki blok funkcionirati, razdijeliti ključne političke funkcije i nastaviti jedinstveno djelovati. Moguće je da dobijemo nove „dosmanlije“ (kako političke strukture u Srbiji nakon 2000. nazivaju krugovi oko SNS-a i Voje Šešelja), ali i još radikalniju velikosrpsku vlast.

Čini se da se u dijelu medija u Hrvatskoj Vučićev poraz dočekuje s pretjeranim optimizmom. Oni koji sada očekuju eksploziju proeuropske i dobrosusjedske politike spadaju u kategoriju vrlo naivnih ljudi. Ti su naivniji, ako se o naivnosti radilo, od bivših Porfirijevih ministranata.

Najgori ishod po Hrvatsku

Znanstveni rad Stefana Surlića i Andrijane Lazarević iz 2024. kroz osam fokusnih skupina i deset dubinskih intervjua među mladima u Srbiji utvrdio je snažne etnocentrične i nacionalističke (čitaj velikosrpske) stavove o Kosovu te otpor normalizaciji odnosa. Mladi su u nekim aspektima radikalniji od starijih birača u Srbiji.

K tome, ako bi neka vlast u Srbiji i bila proeuropska, tj. više naslonjena na Zapad nego na Rusiju, to ne znači da ne bi zastupala jednako velikosrpske stavove prema Hrvatskoj i okolnim zemljama. Ne zaboravimo da su Velika Britanija i Francuska svojedobno predstavljale pokrovitelje beogradske politike. I sam je Draža Mihailović početno imao zapadnu potporu. Najgori ishod po Hrvatsku je tobožnja proeuropska Srbija koja uz zapadne pokrovitelje nastoji ostvariti svoje regionalne ambicije. Posebno ako u Zagrebu vlada jugofilna ljevica.

Za Hrvatsku je mnogo bolja Srbija svrstana na Istok prema Rusiji jer će tada Zapad po inerciji morati jačati poziciju Hrvatske kao isturene točke prema istočnoj sferi utjecaja. Srbija kao dio zapadne sfere utjecaja znači slabiju hrvatsku poziciju.

Kad je bivši četnik Vučić bio na vlasti u Srbiji, odnosi Hrvatske i Srbije bili su jasno definirani. Znalo se s kim se ima posla. Najgore bi bilo kad bi na vlast u Srbiji došla politička opcija koja bi lamentirala o dobrosusjedskim odnosima i tobože htjela graditi bolje odnose s Hrvatskom. To bi ozarilo srca hrvatske jugofilne ljevice, koja sanja osvajanje vlasti u Hrvatskoj 2028. pa bi se ponovno pojavila opasnost od jačanja zapadnobalkanskih geostrateških koncepcija.

Kao u vrijeme Tadića kad smo se nagledali danajskih darova iz beogradske čaršije. Ljubio se s Josipovićem, progoniteljem ustaških zmija, a kasnije branio četništvo.

Kako vrijeme od Domovinskog rata prolazi, činjenica je da su velikosrpski sentimenti u Srbiji sve snažniji i nisu ograničeni na SNS Aleksandra Vučića. Nikakva europeizacija Srbije, ogrezle u mitovima i iracionalnim političkim koncepcijama, nije moguća. Svaki srbijanski političar ima svoj velikosrpski minimum koji se očituje u negiranju posebnosti okolnih naroda i suludim megalomanskim narativima o srbijanskoj prošlosti i budućnosti. Kao ona guja u Šumi Striborovoj kad-tad otkrije svoj zmijski jezik.

Hrvatska nakon ovih izbora treba biti na još većem oprezu. To je jedino što je bitno za Hrvatsku nakon parlamentarnih izbora u Srbiji.