Svake godine blagdan Gospe od Krunice, 7. listopada, pada u istom tjednu kada se obilježava i Dan Kristofora Kolumba, drugi ponedjeljak u listopadu. Zajedno, ovi blagdani čine svojevrsni veliki zajednički festival jer su događaji koje slave međusobno povezani.
Blagdan Gospe od Krunice, koji se naziva i blagdanom Gospe od Pobjede, obilježava zagovor Blažene Djevice Marije u pomorskoj bitci kod Lepanta 7. listopada 1571. godine. U toj je bitci kršćanska mornarica odnijela veliku pobjedu nad osmanskim snagama u Sredozemlju. Premda sve više mladih katolika danas poznaje taj događaj, on je među širom javnošću, osobito u SAD-u, još uvijek slabo poznat i rijetko se spominje u školskim programima.
Bitka kod Lepanta bila je odlučujući sukob između ujedinjene kršćanske flote sastavljene od genovskih, mletačkih, papinskih i španjolskih brodova, okupljenih radi obrane Italije od osmanske mornarice koja se spremala za napad iz Grčke. Bila je to najveća pomorska bitka ikada vođena na Sredozemlju – završni čin stoljeća križarskih sukoba na tom prostoru.
Dva obilježja Lepanta povezuju tu bitku s vremenom Kolumba (1492.) i vremenom reformacije (1517.). Na zastavi genovskog broda bila je slika Gospe od Guadalupea, poslana iz Novoga svijeta – pa se može reći da su novi kršćani iz Amerike simbolično bili prisutni u toj borbi. S druge strane, protestantske sile tada nisu sudjelovale. Papa Pio V. pozvao je sve kršćane na molitvu krunice i zatražio vojnu pomoć od svih starih križarskih kraljevstava, no Francuska, zaokupljena vjerskim ratovima s hugenotima, i Engleska, pod protestantskom kraljicom Elizabetom I., nisu se odazvale. Čak je i španjolska Armada kralja Filipa II. bila usmjerena na daleke ekspedicije prema Indijama – otocima koji će kasnije dobiti njegovo ime, Filipini.
G. K. Chesterton u svojoj poznatoj pjesmi Lepanto (1911.) upravo tu dvostruku povijesnu pozadinu opisuje stihovima: „S večernjih otoka fantastičnih odzvanja španjolski bubanj“ i „Hladna engleska kraljica gleda se u zrcalo“. Odsutnost španjolske i engleske flote povećavala je osjećaj očaja pred bitku, dok je Papa bio prisiljen povjeriti zapovjedništvo mladom i neiskusnom Don Juanu Austrijskom.
Kolumbov pothvat, kao i Lepanto, događaju se u kontekstu višestoljetne borbe kršćanstva i Osmanskoga Carstva. Kolumbo ne bi ni pomislio ploviti prema zapadu da je put prema Aziji preko Sredozemlja i dalje bio otvoren kršćanskim trgovcima. No osmanska osvajanja zatvorila su stare trgovačke rute, prisilivši Portugalce da traže put oko Afrike, a Španjolce da prihvate Kolumbovu smjelu ideju plovidbe prema zapadu.
Godine 1453. Osmanlije su osvojile Carigrad i pretvorile slavnu baziliku Aja Sofiju u džamiju, a zatim krenule dalje prema Europi – Grčkoj, Balkanu, Ugarskoj i samim vratima Beča, koji su opsjeli 1529. godine. Napadali su i obale Italije, pustošili gradove poput Brindisija, Otranta i Venecije, a njihov vođa Sulejman Veličanstveni zakleo se da će „Sredozemlje postati more na kojem nijedan kršćanski brod ne će moći zaploviti“.
U takvim okolnostima, španjolski monarsi pristali su financirati Kolumbovo „ludo“ putovanje jer su im bile potrebne nove trgovačke rute, zlato i začini za održavanje vojske i obranu kršćanskog svijeta.
Dvije velike pobjede – Kolumbov sretni dolazak do Novoga svijeta 12. listopada 1492. i pobjeda kod Lepanta 7. listopada 1571. – dogodile su se u istom duhu: kao Božja providnost u vrijeme kada je kršćanstvo bilo opkoljeno. Rim je oba događaja proslavio na sličan način: zlatnim kasetiranjem stropa bazilike Svete Marije Velike u čast Kolumbu te crkve Santa Maria in Aracoeli nakon Lepanta.
Sukob s Osmanlijama time nije završio. Beč je, naime, ponovno bio pod opsadom 1683. godine. A borba za širenje kršćanstva prema Kini i dalje traje, unatoč stoljećima misijskog rada i suvremenim pomorskim putevima.
Papa Lav XIII. je 1892., u povodu 400. obljetnice Kolumbova putovanja, zapisao:
„Kolumbo je otvorio Ameriku u trenutku kada se nad Crkvom nadvila velika oluja. Koliko je čovjeku dopušteno naslutiti putove Božje Providnosti, čini se da je on doista bio rođen, po osobitom Božjem naumu, kako bi nadoknadio gubitke koji su prijetili Katoličkoj crkvi u Europi.“
Nakon pet stoljeća, nasljeđe tih događaja i dalje oblikuje svijet: Kina s 1,4 milijarde stanovnika nije ni muslimanska ni kršćanska, Indija ostaje pretežno hinduistička, a Europa, pogođena sekularizmom i demografskim padom, ponovno se suočava s izazovom masovnih migracija i gubitka vjerskog identiteta.
Kolumbovi su mornari svake večeri pjevali Salve Regina, moleći Djevicu Mariju, Zvijezdu mora, da ih sigurno vodi kroz noć. Papa Pio V. također je pozvao kršćane da se utječu Mariji u obrani Rima od osmanske prijetnje. I, kako su vjernici vjerovali, njihove su molitve bile uslišane – 7. i 12. listopada, kada su se dogodile pobjede kod Lepanta i Kolumbov dolazak u Novi svijet.