Najvažniji gost subotnjeg programa Tradfesta svakako je bio američki psiholog i istraživač spolnosti dr. Paul Cameron iz Pittsburgha, Pensylvania (SAD). Na Sveučilištu Colorado u Boulderu doktorirao je 1966. godine.

Kao izvanredni i redovni profesor radio je na nekoliko sveučilišta diljem SAD-a, istraživao je različite teme, uključujući i onu o utjecaju pasivnog pušenja te o povezanosti između kućnih ljubimaca i osobne sreće. Najpoznatiji je ipak po svojim istraživanjima vezanima za homoseksualnost. Osnivač je organizacije Family Research Institute (Instituta za istraživanje obitelji).

Vlada ne voli objavljivanje statistika

On je objavio rezultate znanstvenih istraživanja američke vlade, koje ona sama ne želi dati u javnost. Naveo je da je iz Starog zavjeta vidljivo da su dječaci tada bili vrlo rano uvedeni u homoseksualnost. Rani kršćani su spominjali „kvarenje dječaka“. Ljudi još odonda vjeruju da homoseksualnost ima svoju cijenu i da nosi opasnosti, no takav stav nestaje zadnjih 150 godina, otkad su se pojavili psihijatri i psiholozi. Prvo su tvrdili da je to bolest i loša stvar, da su ti ljudi „mentalno poremećeni“, ali da to što rade nije nešto što bi trebalo biti kažnjivo, već da je to mentalni problem.

Tvrdili su da mogu promijeniti te ljude, što je dr. Cameron odmah ocijenio da to, znanstveno gledano, prema svemu sudeći, nije moguće. Kao primjer je uzeo Billa Clintona: Šanse da ga promijenite iz preljubnika u vjernog supruga su, rekao je, oko nula. „Moja profesija ne zna kako mijenjati ljude“, rekao je, ali je rekao i „moja profesija je išla u Katoličku crkvu gdje smo naučili dvije važne stvari: homo ili hetero, svatko je kompulsivan i ima problema s kontrolom seksualnosti, no smatralo se da homoseksualci imaju više teškoća s kontrolom seksualnosti; druga je, ako uzmete homoseksualca za svećenika koji počne dirati dječake, moći ćemo utjecati na njega da to ne radi“.

„To jednostavno nije točno, radio sam u klinikama diljem SAD, obje tvrdnje su pogrešne“, kaže. „Povijesni pogled je da homoseksualci ne mogu kontrolirati nagon, moderan je da mogu i da se mogu suzdržati od seksa s djecom, kao i svatko drugi.“ Kakve dokaze imamo, upitao se dr. Cameron?

Znatan porast homoseksualnosti

Kaže kako se, prema njegovom iskustvu, broj lezbijki u SAD-u utrostručio ili učetverostručio. Prikazao je grafičke rezultate istraživanja na preko 200 000 američkih seksualno aktivnih tinejdžera, koje pokazuje da broj seksualno aktivnih tinejdžera koji se upuštaju u odnose s drugim spolom opada, ali je u zadnja dva desetljeća zabilježen vrlo velik porast – oko 50% – osoba koje se upuštaju u homoseksualne odnose koji su legalni i zaštićeni, dok broj onih koji se upuštaju u tradicionalne odnose opada. Postotak mladih koji su se 2001.-2009. izjasnili kao homoseksualci bio je 5%, a 2015. oko 9,4%. Gotovo je dvostruko i onih koji nisu sigurni u svoju seksualnu orjentaciju.

Grafikonima je pokazao i da Gallupova istraživanja pokazuju da se samo oko 2,4% starijih Amerikanaca, rođenih do 1945., osjeća homoseksualcima, dok je taj broj kod generacije Millenialsa rođenih 1980.-1999. čak 8,6% – ali je, još zanimljivije, prema Gallupu porastao za preko 50% u samo pet posljednjih godina!

On ukazuje i na podatke, opet, Gallupove, ali iz državnih istraživanja na vrlo velikim uzorcima, koji pokazuju osjetno veću prevalenciju uzimanja narkotika kod LGBT populacije. Premda se razlika smanjila u zadnjih dvadesetak godina, ta je populacija i dalje je gotovo dvostruko sklonija drogama.

Zdravstveni i ostali problemi

Ogromna je i razlika u pokušajima samoubojstava koja kod hetero populacije iznosi oko 2%, a kod homo je pala s 12% početkom milenija na 9,4% prošle godine. On napominje da je i 2001. homoseksualnost bila, kao i danas, legalna i legitimna u SAD pa u neku ruku i poželjna. Uz oko 150% više korisnika droga kod LGBT, zanimljiv je podatak i o tome jesu li u zadnjih 12 mjeseci bolovali od ikakvog psihičkog oboljenja – tu se razlika čak znatno povećala, 1996. je bilo 64% više takvih kod LGBT a 2015. čak 119% više.

Statistika prema državama, pak, pokazuje da stupanj odobravanja homoseksualnosti u jednoj državi snažno korelira sa zabilježenim slučajevima seksualnog zlostavljanja djece od osobe istog spola, u pravilu muškarca. U Australiji i na Novom Zelandu, čak 78% zlostavljača su bili homoseksualni, a žrtve osobe istog spola u čak 89% slučajeva. Ti su podatci dobiveni analizom vijesti, jer ih niti jedna vlada ne želi objaviti, a ukazuju da je seksualno zlostavljanje djece puno raširenije i češće kod homo populacije, usmjereno prema dječacima.

Snažna korelacija sa zlostavljanjem djece

Podatci o zdravlju i homoseksualnosti i oni o uhićenjima također pokazuju da homoseksualci puno češće završavaju u zatvoru i slabijeg su općeg zdravlja, a naročito su zastrašujući oni o seksualnom zlostavljanju od strane klera – žrtve su uglavnom dječaci, kod Katoličke crkve gotovo isključivo, a slične, iako ne tako drastične rezultate, pokazuje i analiza seksualnog nasilja kod nastavnika. Većina napada je homoseksualne prirode, u pravilu preko 50%, iako homoseksualci čine svega oko 5% populacije, u najboljem slučaju.

Na kraju, dr. Cameron je zaključio da je homoseksualnost u snažnoj korelaciji ne samo sa zdravstvenim problemima i sklonošću porocima, već i sa – zlostavljanjem djece.