Četvrtak, 01. prosinca 2022.

Može li seksualni revolucionar spasiti Zapad?

Može li seksualni revolucionar spasiti Zapad?

U kojoj se mjeri može računati na seksualnog revolucionara koji želi braniti zapadnu civilizaciju, čak i ako vjeruje da je prilično konvencionalan?

Douglas Murray je natprosječno pametan. Može pisati i govoriti u raznim društvenim krugovima, a uz to je duhovit, šaljiv, pomalo dramatičan i hladan. Zbog ovih kazališnih atributa i zbog toga što je dobar u čitavom nizu konzervativnih pitanja, Murray je magnet za mnoštvo važnih konzervativaca.

A sada je objavio izvrsnu novu knjigu — „Rat na Zapadu“, pogled na one koji žele srušiti našu prošlost, sve što je europsko, heteroseksualno, spolno definirano (muškarci i žene) i bijele boje kože.

U ovoj novoj knjizi on posvećuje pažnju kulturnom ratu na Zapadu od strane onih koji žele rušiti kipove, uništiti reputaciju, umjetnost, čak iskopati ili na neki drugi način ocrniti biljke, da biljke, koje se smatraju previše bijelim i previše kolonijalnim. Baš kao nekoć i matematika, biljke su sada rasističke. „Rat na Zapadu“ je vrlo kvalitetna knjiga i pogodio je bit. Rado ju preporučujem.

Ali jedna stvar nedostaje, a to je vrlo važna stvar, krucijalna stvar u obrani Zapada. I to je slaba točka Douglasa Murrayja.

Veliki pisac, profesor i mudroslovac Michael Uhlmann govorio je da svaka zemlja ima seksualni ustav. On je uglavnom nepisan, ali ga građani razumiju. Spolni ustroj obuhvaća ono što je dopušteno i što nije dopušteno. Primjerice, razvod je bio skandal, dok je preljub bio osuđivan, a nevjenčane majke su se udavale.

Janet Yellen, da ona iz Bidenove administracije, je objavila čudesan rad o tome kako su klasična vjenčanja uvelike nestala s široko rasprostranjenom dostupnošću kontracepcijskih pilula i kako je to naštetilo ženama. Veliki projekt ljevice je za cilj imao uništenje seksualnog ustava. Uistinu, sve je preokrenuto.

Osim razvoda, preljuba i još mnogo toga, seksualni ustav nije dopuštao sodomiju. Naravno, neki momci su to radili potajno, kao što to još uvijek čine, ali na nekim mjestima čak je i to bilo protuzakonito. I premda su se neki ljudi možda prešutno odobravali takvo ponašanje i okretali glavu, ono je ipak bilo izvan onoga što je spolna ustav dopuštao.

Douglas Murray ne gleda blagonaklono na one koji imaju te stavove.

Nije bio sretan što su neki od nas govorili na Nacionalnoj konzervativnoj konferenciji u Orlandu prošle godine. U kolumni nakon konferencije istaknuo je da bi se neki „inteligentni bivši liberali“ mogli kloniti pristupanja konzervativnim redovima zbog ljudi poput mene i vas, onih koji se protive pobačaju, razvodu, istospolnim brakovima i smatraju kontracepcijsku pilulu među jednim od najuspješnijih djela Sotone.

Posebno se protivi tome da takvi stavovi mogu proizaći iz religijskih uvjerenja. Kaže, osim religije, ne zna za nikakav razuman razlog da se protivimo istospolnim brakovima. Murray se prisjetio prethodne konferencije u Europi na kojoj je jedan od tih religioznih konzervativaca rekao da su homoseksualni parovi „u sodomitskoj vezi”.

Gospodin Murray ne voli tu riječ. Sodomija je ružna riječ za čin o kojem gospodin Murray piše sasvim poetski. Ne znam što gospodin Murray radi, ali znam što on propovijeda, u što je uvjeren. U svojoj inače kvalitetnoj knjizi „The Madness of Crowds“, on govori o sodomiji kao velikoj misteriji koja heteroseksualnim muškarcima daje uvid u nešto čime su opsjednuti, a to je ono što se žene osjećaju kada ih muškarci penetriraju. Ne šalim se.

Douglas Murray je toliko zaslijepljen svojim vlastitim revolucionarnim sklonostima, da misli da je rat na Zapadu počeo otprilike na dan kada je Jesse Jackson predvodio gomilu niz aveniju „Palm Drive“ na Stanfordu vičući kako je dosta bila zapadnog građanskog morala, što je zapravo bio pokušaj eliminacije kurikuluma bijelih muškaraca. Bilo je to već davne 1987.

Douglas Murray ne priznaje da je kulturni rat na Zapadu počeo nekoliko desetljeća prije toga. Uzmite u obzir da je 1962. molitva izbačena iz državnih škola. Sljedeće godine i Biblija je izbačena. Uzmite u obzir da je još 50-ih blud bilo protuzakonit u najmanje trideset osam saveznih država. Preljub je bio zakonit u samo pet saveznih država. Sodomija je bila zabranjena u svim saveznim državama. Čak se i zavođenje smatralo deliktom i zločinom. Kontracepcija je na većini mjesta bila zabranjena.

Svaki od ovih zakona odražavao je temeljne aspekte kršćanskog nauka. Uklanjanje svega ovoga predstavljalo je „pravu revoluciju“ za civilizaciju. I što je uslijedilo? Kontracepcija je postala ustavno pravo, nakon čega su uslijedili legalni pobačaj, sodomija i sada je na redu redefiniranje braka. To su bili revolucionarni trenuci, promatrao ih Douglas Murray na taj način ili ne. Ali ono što je uslijedilo nakon tih „revolucija“ je bilo uništenje Zapada.

Francuski pisac Olivier Roy to naziva „novom vjerom subjekta koji želi“ – što god želimo učiniti, imamo pravo, pa čak i obvezu učiniti. I Roy se pita je li sekularno društvo možda prejako da bi se kršćanska civilizacija mogla oduprijeti. U konačnici Zapad predstavlja kršćansku civilizaciju.

Douglas Murray je prilično dobar u obrani zapadne umjetnosti i glazbe, hortikulture, povijesti i svega ostalog. Murray je dobar u toj taktici. No u strategijskom planiranju je jako loš. Što se tiče strategije, zapravo, znao Murray to ili ne, on je uz neprijatelja Zapada.

Austin Ruse je pomoćnik urednika časopisa „Crisis“. Njegova posljednja knjiga „Pod opsadom: nema boljeg vremena da se bude vjeran katolik“ je sada dostupna u publikacijama nakladničke kuće „Crisis“.

Izvor

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...