Dok zagovornici abortusa i protivnici života u posljednje vrijeme sve češće rabe životinjski rječnik kad su u pitanju ljudska bića (npr. „nakotili su djecu zbog dječjeg doplatka“) tzv. borci za prava životinja predlažu rječnik za životinje koji je do nedavno bio namijenjen samo za ljude.

Oni tvrde da se diskriminacija prema životinjama ogleda i u rječniku koji se prema njima rabi pa bi tako trebalo govoriti o rađanjima, trudnoćama i umiranjima životinja. U skladu s time ne bi se trebali koristiti izrazi kao „uginuti“, „krepati“ itd.

Na djelu je antropomorfizacija životinja.

Udruga Prijatelji životinja tako u tekstu „Malo o specizmu u jeziku iliti zašto na našoj stranici nikad nećete vidjeti izraze ‘uginuti’, ‘skotna’, ili ‘vlasnik životinje’“ piše:

„Da bismo mogli prakticirati i tolerirati zlostavljački odnos prema drugim inteligentnim i osjećajnim bićima, potrebno je steći predodžbu o ‘manje vrijednim’ bićima, čija su svojstva takva da ne zaslužuju naš obzir i poštovanje. A njegovanje takvog stava počinje već na razini rječnika kojim se koristimo kad govorimo o ostalim živim bićima. Dvostruki vokabular kojim se i lingvistički želi potvrditi odvojenost ljudi od ostalih životinja najočitija je u riječima koje obilježavaju potpuno jednake tjelesne funkcije kod ljudi i kod ne-ljudi.

Nerijetko nam se zna dogoditi da nas ispod naše objave pokušavaju ispraviti ili čak da mediji prilikom prenošenja našeg priopćenja zamijene riječ koju smo s namjerom stavili i iskoriste onu specističku. To nas jako rastužuje baš kao što nas je rastužila svaka objava da je Malena ‘uginula’. Takvom otporu svjedočimo i na stranicama prijateljskih udruga i skloništa gdje se ispod svake objave da je netko umro ili je trudan nađe komentator kojemu smeta što su iskoristili nenasilan i nespecistički izraz…

Uistinu ne razumijemo čemu toliki otpor poistovjećivanju čovjeka sa životinjama, pogotovo kada je riječ o tjelesnim funkcijama i stanjima, pa i sisavci se rode baš kao i ljudi. Majke ih nose u maternici baš kao i ljudske majke i majke drugih sisavaca hrane svoje bebe svojim mlijekom. Doslovno nema nikakve razlike. Razliku vidimo samo mi ljudi i naša percepcija životinja kao manje vrijednih bića kojima onda kroz jezik čak uskraćujemo pravo da budu rođene i da umru. Dobro je razmisliti o tome i shvatiti kako smo odgojeni da kroz govor obezvređujemo životinje kako bismo ih mogli iskorištavati, napuštati, zlostavljati i jesti ih bez grižnje savjesti. To i je svrha specizma“.

„Naši mali ljudi“

Koliko god da čovjek volio domaće životinje – izjednačavanje ljudi i životinja predstavlja duboko patološku pojavu. Tako se već u nekim trgovinama životinje nazivaju ljudima.

Na fotografiji imamo primjer poslovnice „ZOOCITY” i ispod nje natpis „Naši mali ljudi”. Životinje nikada ne mogu zamijeniti ljude iako u današnjoj duboko poremećenoj civilizaciji mnogi kućne ljubimce tretiraju kao surogat za djecu.

U vremenu terora „ljudskih prava“ čovjek se spušta na sve nižu razinu pa bi uskoro i životinje mogle imati veća prava od ljudi. U nekim aspektima već i imaju: ubojstvo nerođenog djeteta do određenog se tjedna ne kažnjava, a kad bi netko ubio psa dobio bi visoku kaznu. Je li nerođeno dijete ispod razine životinje?

Svijet u kojemu se životinje rađaju, a ljudi „kote“ – jednostavno nema budućnosti.