Nedavna diskusija u jednom podcastu između dr. Jordana Petersona i „oženjenog“ homoseksualca Davea Rubina pod nazivom „Gay Parenting: Promise and Pitfalls“ dodatno pokazuje da su homoseksualnost i homoseksualni brak prihvatile gotovo sve konzervativne elite.
Prošlo je sedam godina otkako su Sjedinjene Američke Države objavile svoju odluku u slučaju istospolnih „brakova“ u Obergefellu, te od toga vremena među visoko profiliranim konzervativnim misliocima i mišljenjima nije očuvana nepromjenjiva definicija braka, već nekakva osakaćena inačica koja u to uključuje dvojicu muškaraca ili dvije žene kao da su „u braku“.
„Ovo je političko pitanje. Pokušavamo skicirati put… Čini mi se da je naša kultura odlučila da je homoseksualni brak postao dio strukture samoga braka”, rekao je Peterson na početku rasprave koja je trajala sat i pol, mašući ogromnim bijelim zastavama predaje.
Parafrazirajući Petersona, Rubin je rekao da je „za većinu ljudi, da bi živjeli potpuno aktualiziran život važno da budu roditelji. Gotovo da nema iznimaka od toga”.
Peterson i Rubin su ovom izjavom ignorirali klasičan brak jer da bi dijete imalo potpuno aktualiziran život, ono mora imati i mamu i tatu što je sastavni dio za odrastanje djeteta.
Peterson je ležerno u koš povijesti odbacio definiciju braka, tvrdeći da je „brak zajednica dvoje ljudi“, a ne zajednica muškarca i žene. Nonšalantno je prihvatio trenutno civilizacijsko razumijevanje naravi i biologije čovjeka i odbacio tisućljetni stav svakog društva i religija diljem svijeta.
Zašto? Budući da je nakon nekoliko godina bliske suradnje s „homoseksualno oženjenim“ Rubinom, Peterson dopustio Rubinu da se uvuče u Petersonov život i promijeni njegovo normalno zdravo razmišljanje. Homoseksualni konzervativci kao Douglas Murray, Peter Thiel i drugi učinili su nešto slično, navodeći konzervativne elite da prihvate i promoviraju ono što je bilo nezamislivo čak i prije nekoliko godina.
Sada imamo klasu kukavičkih, neozbiljnih, lako povodljivih akademika, mislilaca i oportunista koji bezočno žrtvuju djecu i smisao braka na oltaru seksualne revolucije i političke korektnosti.
Protivljenje woke pokretu dok mu se prepuštate
Rubin i Peterson stekli su slavu borbom protiv woke pokreta, no evo sada mu se glasno i javno predaju.
Suočimo se s time. Peterson i Rubin su jasno stavili do znanja da se slažu s time da muškarci tretiraju žene kao rasplodna bića, a ne kao ljudska bića koja su sastavni dio života muškaraca.
Homoseksualci koji traže djecu koja će im poboljšati živote odlučuju potpuno napustiti žene kada je u pitanju jedna, središnja biološka istina koja zahtijeva prekrasnu razinu intimnosti, a to je začeće. Dva spola postaju jedno, doslovno tvoreći jedan organizam koji stvara život.
Umjesto toga, homoseksualci su putem medicinske znanosti pronašli načine da se proglase neovisnima o spolu koji ih toliko uznemiruje. Žene su postale predmet prezira i ismijavanja, a ne ljubavi ili veze.
Peterson je u podcastu govorio o tri nužne komponente: posao/karijera, intimni odnosi i roditeljstvo – kako bi se postigla „puna aktualizacija“. Ali ovdje, sjedeći ispred Davea Rubina, on promovira adolescentsku fantaziju muškarca koji se „ženi“ drugim muškarcem, odričući se muškosti.
U znak poštovanja prema svome prijatelju Rubinu, dr. Peterson prihvaća progresivnu ideologiju bez roda koja je protivna braku. On sada promiče kulturu emaskulacije, kulturu prikazanu na spektakularan način na prošlojesenskoj Nacionalnoj konferenciji konzervativizma (Nat Con 2), gdje su nacionalni konzervativni intelektualci šutjeli o homoseksualnosti i istospolnim „brakovima“.
Svijet u kojemu sada živimo, gdje su nova prava i zakoni koji su promijenili kulturu izvučeni iz polusjene koja okružuje Ustav, zahtijeva da svi živimo svoje živote u polusjeni poput svijeta sumraka i sjene. Kao takvi, i Peterson i Rubin su uljuljkani i namamljeni u tu zemlju sjena.
Ulazak u „novi svijet“ u kojemu je Rubin najveći heroj „konzervativaca“?
„Gledamo kako stari svijet odlazi, a mi ulazimo u ovaj novi svijet“, najavio je Rubin. „Ja sam dio ovog novog konzervativnog svijeta“.
Što se može reći „konzervativcima koji su bili zabrinuti da ćemo ovako završiti? U nekom smislu, ja bih vjerojatno trebao biti njihov najveći heroj”, ustvrdio je Rubin, „jer ‘Oh, evo nekoga tko je želio ući u civilizirano društvo, želio je afirmirati većinu dugo zagovaranih, vremenski provjerenih ideala, želio je pomoći u obrani toga svijeta”.
Rubin priznaje da je spreman boriti se za konzervativna načela—osim onih koja se izravno suprotstavljaju s njegovim životom.
Raspravom Petersona i Rubina ponovila se dinamika prošlogodišnje Nacionalne konferencije za konzervativce, gdje su konzervativci i konzervativni homoseksualci pronašli zajednički jezik u svome gnušanju prema transrodnosti, posebno istaknuvši sakaćenja tijela i psihe mladih ranjivih ljudi i adolescenata.
Ironično je da su tijekom rasprave, Peterson i Rubin unakazili brak i osjećali su se prilično dobro zbog toga – zapravo superiorno – u odnosu na one koji nisu dovoljno prosvijetljeni da vide stvari na njihov način.
„Ako podržavate istospolne „brakove“, to znači da niste pripadnik konzervativnog pokreta“, objasnio je novi predsjednik zaklade „Heritage“, Kevin Roberts, u intervjuu za Ethics & Public Policy Center.
Konzervativizam se temelji na bezvremenskim principima. „Pokret konzervativizma se odnosi na ideje vezane uz stalne stvari, vječna načela koja su sto puta važnija od bilo koje političke stranke ili njezinog bogatstva u bilo kojem izbornom ciklusu”, rekao je Roberts. Uostalom Robert priznaje „postojanje trajnog moralnog poretka koji je svima utisnut u dušu, ili znate, za naše prijatelje ateiste, u prirodu”.
„Istospolni brakovi su u suprotnosti s našim razumijevanjem trajnog moralnog poretka. Što je osnova konzervativnog pokreta”, rekao je Roberts. „To ne znači da ste loša osoba, to samo znači da je to prilika za ljude poput nas u zakladi Heritageu da vas uvjere u suprotno“.
Roberts je jasno stavio na znanje svima da postoje „konzervativci koji nisu pripadnici konzervativnih pokreta jer su slabi i griješe u društvenim pitanjima”.
Na kraju diskusije su se Rubin i Peterson rukovali dok su emotivnom Petersonu oči bile pune suza.
U diskusiji su postavljena mnoga ispravna pitanja, ali je došao do nekih spektakularno pogrJešnih odgovora.