Utorak, 27. veljače 2024.

Potreban nam je intelektualni blitzkrieg protiv ekološkog ludila!

Ekologija se zbog mnogobrojnih lijevo-zelenih stranka u naše vrijeme percipira kao isključivo vlasništvo ljevice. U tome im pomaže ekološki aktivizam našeg vremena koji ima mnoga ideološka obilježja ljevice: klasu žrtve (buduće generacije), eko-ratnike koji su klasno formirani i bore se za ispravnu stvar, te moćne korporacije uspješnih, bogatih i sebičnih “kapitalista“ (buržujska klasa).

Zaštita okoliša predstavlja za današnje mlade ljude kvazi-ispunjavajuću djelatnost i identitetski karakter revolucije dvadeset prvog stoljeća. Ova ekološka revolucija, koju vode djeca (sjetimo se histerične tinejdžerice iz Švedske), vodi prema stvaranju histerije u društvu i odbacivanju znanosti.

Znanost i historijski presjek društva pokazuju da zaštita okoliša nije niti će biti lijeva ideja. Ovdje se ne radi o “napretku“ ili o “rodnoj jednakosti“, nego o očuvanju resursa i ravnoteže u svijetu. I tu je prilika za konzervativce, libertarijance i klasične liberale da djeluju, iako odbijaju djelovati.

Zato što navedene grupe u nedostatku novih intelektualnih snaga nemaju jasnih rješenja koje će im omogućiti da se jače bore protiv apsurdnih ideja radikalnih eko-aktivista. Današnji konzervativci u odijelima često odbijaju prihvatiti gdje se nalazi njihov stvarni interes i vrijednost, a mladi ljudi (koji podržavaju ekološki aktivizam) nisu svjesni što zagovara socijalizam, jer kada bi bili svjesni onda bi podržavali slobodno poduzetništvu.

Konzervativni stav prema slobodnom poduzetništvu i privatnom vlasništvu može dovesti to arhetipske ideje kako trebamo postupati prema prirodi, točnije kako možemo formirati konzervativnu ekologiju, onu istinoljubivu i čovjekoljubivu. Konzervativac, svjestan potrebe očuvanja resursa, neće uništavati prirodu kao što su to činili u nekadašnjim istočnoeuropskim komunističkim zemljama, ili kao što to sada čine u Kini (zagađene rijeke, krajolici i gradovi). U očuvanju prirode konzervativac se neće voditi idejom kao radikalni ekolozi da djeluje globalno, nego će djelovati lokalno, želeći očuvati ono što mu je blizu srcu.

Zbog toga bi današnji konzervativci, ili barem oni koji se tako smatraju, trebali više govoriti o očuvanju resursa, a ne prepustiti ekologiju lijevoj radikalnoj ideji. Jer poštivanje okoliša je povezano s osjećajem nacionalnog identiteta, patriotskog osjećaja da djelujemo i radimo za boljitak vlastite domovine. Takav ekološki konzervativizam dovest će ljevičare do očaja, a konzervativizmu dati dodatni argument da ujedini generacije u obrani baštine koju su nam preci ostavili.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...