Prije dva dana postavljena je izložba „Opasno crveno“ ispred Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Izložba „Opasno crveno“ prikazuje gole akte balerina, a sve do 17. svibnja bit će vidljiva svim prolaznicima, pa i maloljetnicima. Izgleda da autori ove “veličanstvene“ izložbe – Duško Šibl i Željko Koprolčec – nisu razmišljali o tome da bi djeca mogla biti vidjeti ove slike. Za umjetnike očito ne vrijedi kazneni zakon – točnije članak 165., nego je članak 165. za njih samo slovo na papiru.

Jedan od autora, fotograf Željko Koprolčec je ovim riječima predstavio izložbu na otvorenom: „Kada vozite auto, i dođete do semafora, kad je crveno, to znači opasnost, morate stati, a s obzirom na to da se ja bavim akt art fotografijom, to vam je uvijek upitan test za okolinu koja će promatrati fotografiju“.

Drago mi je da Željko Koprolčec zna boje semafora i osnove zakonitosti prometa, ali očigledno goli akti balerina na javnom prostoru, u vremenu sve raširene pornografije, nisu zanimljivi posjetiteljima umjetničkih galerija. Inače bi se neka galerija ponudila da prikaže ovu “fenomenalnu” izložbu golih akta balerina iz zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta.

Kao i Željko Koprolčec, i akademski slikar Duško Šibl sličnim je riječima opisao razloge za nastanak izložbe: „Interes nam je zajednički za ljudsko tijelo, a onda je Željko predložio da ja interveniram na njegovim fotografijama i da to izložimo s obzirom na to da je bio potres i da živimo u ranjenom gradu“.

Kako je lijepo od akademskog slikara Duška Šibla da se brine za “ranjeni“ grad. Možda je mogao umjesto golih balerina prikazati građane Zagreba koji su ostali bez smještaja nakon potresa? I ja sam naivan. Lica ljudi koji pate nisu zanimljiva, koga zanima ljudska bol i patnja? Umjetnost današnjice zanima goli akt, jer materija je sve.

Nema “boljeg mjesta” za prikazivanje golih akta nego na Trgu Republike Hrvatske, nekadašnjem Trgu maršala Tita. Pa da nema ove izložbe zaboravio bih na maršala Tita, čovjeka koji je sve vidio u materiji – bio je marksist – i volio je crvenu boju – revolucionarnu boju. Tko zna, možda crvena boja na semaforima treba biti znak građanima da zastanu i razmisle o imenu Trga Republike Hrvatske? Možda je vrijeme da se vrati staro ime (diktatora) jednom od najljepših zagrebačkih trgova?