Nakon što je u ljeto 2020., za potrebe parlamentarnih izbora, proglasio prvu pobjedu nad COVID-om 19, u intervjuu koji još uvijek možete pogledati na službenoj stranici vlade, Plenković je to sada ponovno učinio. Je li ijedan premijer neke države toliko moćan, ma što, nadmoćan kao hrvatski kancelar? Teško.
Nakon Hrvoja Šarinića, Plenković je tek drugi frankofonski premijer Hrvatske. Hrvatski kancelar – titula mu je dodijeljena zbog “ogromnih uspjeha“ u promicanju “ekonomskog patriotizma“– iako okrenut Francuskoj, sve više mora slušati o Njemačkoj. Točnije, u posljednje vrijeme oporba mu sve više govori o iseljavanju Hrvata u Njemačku. Možda je to razlog zašto je nedavno progovorio na njemačkom jeziku u saboru: „Ako vam se toliko sviđa u Njemačkoj, Gute Reise! Bis bald! Auf Wiedersehen!“.
Zamislite kako teško pada jednom frankofonskom Hrvatu, koji je dobar dio života proživio u Bruxellesu i Parizu, da izgovori ove riječi? Volio bi i Plenković da Hrvati odabiru Francusku za svoju drugu domovinu, ali tvrdokorni Hrvati su germanofili. Umjesto sireva i vina, tvrdokorni su u odabiru kobasice i piva.
I dok Plenković nastoji dokazati odanost novim vrijednostima koje je Macron iznio u svome slavnom govoru na Sorbonne Université za Europu, usput francuski buržujski predsjednik nije napravio nijednu obećanu reformu – osim reforme mirovinskog sustava na račun građana, naišao je na golemi problem – došao je COVID 19. Tri godine pandemije su onemogućile Plenkovića u provedi reforme obrazovnog, zdravstvenog i poreznog sustava, ali sljedeće godine metodom diviser pour régner (razdvojiti da bi kraljevao) pokušat će ostati na vlasti.
Kancelar je više puta vjernom puku obećao poboljšanje životnog standarda i bolji život. “Sigurno” će uspjeti. Sjetimo se samo izbornih obećanja iz 2016. godine koje je Aleksandar Stanković spomenuo Plenkoviću za vrijeme gostovanja u emisiji Nedjeljom u 2. Plenkovićeva partija skoro je uspjela ostvariti sljedeće ciljeve: jednokratnu naknadu od 7500 kn za svako novorođeno dijete, mirovine u razini 60% prosječne plaće, brzi internet u svakom kućanstvu do 2020. – da nije bilo potresa u Zagrebu i na Banovini “sigurno” bi ovo ostvario, stvaranja preduvjeta za elektroničko glasovanje do 2020., izgradnja nove dječje bolnice. Kakva će izbora obećanja biti za 2024.? Ne osuđujem se niti sanjati izborna obećanja.
Voditelj Stanković nije trebao istaknuti što sve HDZ nije ostvario, jer četiri godine su ništa za kancelara. Treba mu vremena. Ako do mirovine Plenković bude premijer, zasigurno će ispuniti sva izborna obećanja. Evo, već je ostvario Hrvatima pravo na lakše zaposlenje u drugim zemljama EU (čitaj Schengen) i lakše plaćanje računa kada se vrate u Hrvatsku (čitaj euro). Nezahvalna oporba ne shvaća doprinos kancelara, a napose koliko se brinuo za građane za vrijeme pandemije COVID-a 19.
Njegova vlada, prema tvrdnji s jednog portala, naručila je devetnaest milijuna doza cjepiva, a potrošeno je samo 5,3 milijuna doza. Nije bez razloga naručeno toliko doza cjepiva, to je za buduće naraštaje kao simbol sjećajanja na kancelara Plenkovića. Samo tu nastaje problem, jer Capak kaže da su već dva milijuna doza cjepiva morali uništiti. Riječ je samo o desetak milijuna eura gubitka, to je za našu bogatu državu ništa. “Šteta”, izgleda ništa od cijepljenja za nove generacije. Nema veze, bitna je želja, pa tko još gleda rezultate?
Još jednom trebamo zahvaliti velikom kancelaru na uspjehu. Neki će reći da možda kasni godinu dana s proglašenjem kraja pandemije, ali takve političke hijene ne mogu shvatiti političku viziju Plenkovića o modernoj Hrvatskoj, preslici Zapada.
Uspijeva u tome, kao kancelar povećao je broj stranih radnika. Možda doživi, već za vrijeme svog trećeg mandata da, kao u njemu dragom Bruxellesu, u Zagrebu jedan dio grada postane kao Saint Denis ili šerijatski Molenbeek, četvrt Bruxellesa.