Srijeda, 21. veljače 2024.

Propagandni film o partizanskim izbjeglicama prikazan na splitskom Festivalu

Ovogodišnji splitski Festival mediteranskog filma oduševio je mnoge ljevičare, jer je na dan održavanja festivala – Dan antifašističke borbe – premijerno prikazan film „El Shatt – nacrt za utopiju“. Redatelj filma, Ivan Ramljak, pokušao je prikazati životne priče skoro trideset tisuća Dalmatinaca koji su u vrijeme Drugog svjetskog rata (1944.) bili poslani u Egipat.

U logoru na Sinajskom poluotoku tisuće Dalmatinaca provelo je dvije godine živeći od milostinje koju im je podijelio Zapad. Redatelj filma pokušao je, barem tako tvrdi, prikazati život zajednicu koja, po njegovom shvaćanju stvarnosti, odgovara utopiji. U intervjuu za Večernji list, usput naslov članka je: „Ako je igdje ostvarena ideja komunizma, onda je to bila El Shatt“, redatelj tvrdi da o El Shattu građani ništa ne znaju i u javnosti postaju šutnja o ovom logoru.

Moram razočarati redatelja jer to što tvrdi nije istina. Na račun hrvatskih poreznih obveznika HRT je 2009. godine snimio film „Pustinjska priča – El Shattu“ i više pute je terorizirao hrvatsku javnost prikazavši ga u večernjim terminima kao obranu jugoslavenskog komunizma.

Oba dokumentarna filma o El Shattu imaju pretenciozan naslov, jer organizacija Dalmatinaca unutar izbjegličkog logora nema veze s komunizmom. Dalmatinci su organizirali život unutar izbjegličkog logora na načelu plemenske strukture, a komunistima je El Shatt poslužio u završnim ratnim godinama kao promidžba kod zapadnih saveznika.

Zar bi jugoslavenski komunisti dopustili da u komunističkoj utopiji djeluju katolički svećenici? Više je nego jasan stav komunizma prema bilo kojem organiziranom obliku religije, a napose prema Katoličkoj crkvi. Istina je da je don Andrija Štambuk, kasniji hvarsko-bračko-viški biskup, pastoralno djelovao u logoru, ali komunisti su ga po povratku u Dalmaciju zatvorili u Staru Gradišku. Po izlasku iz zatvora na njega je pokušan atentat i nažalost, zbog ozljeda dobivenih u pokušaju atentata, preminuo je nekoliko godina kasnije.

U slučaju Jugoslavije uočljivo je da je ideja komunizma napose ostvarena na dva otoka u Hrvatskoj: Daksi i Golom otoku. Možda bi HRT mogao snimiti dokumentarni film o pokolju uglednih Dubrovčana? Ili kako su komunisti na Goli otok, osim staljinista, dovodili nevine sinove i kćeri “naših naroda i narodnosti”?

S druge strane teza o utopijskoj zajednici u El Shattu neodoljivo podsjeća na parišku komunu iz sada već davne, ali revolucionarne, 1871. godine. Tada je Karl Marx bio zaprepašten da Parižani provode revoluciju, a on još nije bio dovršio drugi tom Kapitala. Isto tako, možda se primjer El Shatta mogao preslikati na Jugoslaviju da je Marx uspio napisati treći tom Kapitala? Ovakvo nešto ne bi se ostvarilo bez obzira na treći tom Kapitala, ali jadni ljevičari ne poznaju niti svoje kanonske tekstove da stvore protutezu.

Da, protutezu. Redatelj Ramljak želio je ovim filmom prikazati pozitivne aspekte jugoslavenskog komunizma – stvoriti protutezu, i moram reći da, odgledavši film, u tome nije uspio. Ovaj dokumentarni film je jeftin pokušaj da se komunizam prikaže kao sustav koji je olako odbačen.

I da ne zaboravim. Primijetih zanimljivu činjenicu vezanu uz fenomen El Shatta. Zar nije paradoksalno da se jugoslavenska elita, koja je krivotvorila brojne historijske činjenice, nije osvrtala, čak nema niti znanstvenih studija, o boravak Dalmatinaca u pustinji? Ovo pitanje bilo bi nezgodno postaviti redatelju filma, ali i brojnim ljevičarima koji su prije nekoliko dana pljeskali na splitskom Festivalu.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...