Četvrtak, 22. veljače 2024.

Manifestacija Splitsko ljeto svela se na jeftinu profanaciju kulture

Od sredine srpnja se u prijestolnici Dalmacije već tradicionalno održava “kulturna“ manifestacija Splitsko ljeto, na kojoj se prvenstveno okupljaju umjetnici, koji od države žive, i ljevičari, koji cijene kaos i besmisao. Pojave se i neki sponzori, pa tako ove godine možemo vidjeti da Slobodna Dalmacija i OTP banka nastavljaju izdvajati sredstva za profanaciju kulture.

Ova manifestacija pretjerano ne zanima javnost, pa ne treba čuditi što je u subotu Vicko Bilandžić, intendant HNK, objavom na Facebooku htio privući pozornost. Naime, stavio je plakat ovogodišnjeg (69.) Splitskog ljeta. Plakat prikazuje dva jezika, da se izrazim riječima autora plakata – Karla Kazinotija, u pokušaju “rekonstrukcije poljupca“. Zapravo je cilj plakata isprovocirati javnost neprimjerenim prikazom jezika.

Kaže Kazinoti, u objavi na Facebooku, da je kazališna umjetnost „nerijetko sirova i na momente nije ugodna za gledanje“. Znam da meso može biti sirovo, ali nisam znao da se kazališna umjetnost vratila u prahistoriju. Možda bi umjetnici mogli plesati oko vatre ili gurati kotač dok im razdragana masa sa zvijezdom petokrakom plješće?

Ako predstava, ili recimo opera, nije ugodna za gledanje, onda znači da je loše napravljena. Sve drugo je igra riječima, koja nema dublju svrhu. Kazališna umjetnost ima dublju svrhu, kao što imaju i osnovnu zakoni fizike. Cilj kazališne umjetnosti, ali i kulture, u kojoj se zadovoljavamo ulogom ograničenja – koja je svrsishodna svakom sustavu, stvaranje je smislene cjeline. Kako se profanacija jezika može tretirati kao umjetničko djelo? Oni koji to veličaju kao umjetnost mogli bi poslužiti Sigmundu Freudu kao dobar primjer ostanka na oralnoj fazi razvoja.

I s druge strane, umjetnici tvrde da nastoje biti neponovljivi u svojim idejama. Neponovljivost i originalnost ne mogu biti u tome da se publiku privuče pornografskim plakatom. Čitajući program ovogodišnjeg Splitskog ljeta, ali u isto vrijeme svjestan turističkih izazova grada Splita, dolazim do zaključka da je biser Dalmacije postalo mjesto na kojem sulude ideje povraćati može tko god stigne.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...