Petak, 12. travnja 2024.

Božja djeca nisu na prodaju

Ovog petka krcatom dvoranom CineStara odzvanjao je žamor. Zagrebačka mladost došla je pogledati film temeljen na istinitoj priči, film koji je postao hit diljem svijeta. Privukao ih je film koji je prenerazio najhladnija srca i izmamio suze na njihova lica, ali ne samo njihova. Pogađate – riječ je o filmu „Zvuk slobode“.

Nakon ogledanog filma teško je naći riječi za osvrt na ovaj film, u kojem je pokazano kako je sloboda za mnoge postala nečujan zvuk, a još užasnije pomisliti da se danas oduzima najnevinijima među nama. Pojavi se nevjerica pri pomisli na to. Niti pesimistični mudroslovci nakon gledanja ovog filma ne bi mogli ostati pri stavu o sveopćoj smrti savjesti, kao što ne bi mogli ostati niti oni “optimističniji” – kojima je življenje za pravednost nerazumljivo.

Pravda je kao vatra u hladnoj noći, kao svjetionik moreplovcima u tami bjesomučne oluje na moru, kao izvor vode putniku u pustinji. Pravda mijenja sve. Daje čovjeku nadu. Kao što je želja za pravdom u filmu „Zvuk slobode“ dala Timu Ballardu, kojeg je utjelovio Jim Caviezel, snage za spašavanje nevinih. Ballard želi pronaći one koju su otrgnuti iz roditeljskog doma, od svojih najbližih.

Na licu Jima Caviezela uočljiva je tijekom cijelog filma tuga zbog stradanja djece dok ga istovremeno njegovo radno mjesto ograničava u misiji spašavanja. Morao je izaći iz svog komfora i otići u hladni svijet. Nije mu lako, razmišlja, dvoumi se, ali je odlučan u svojoj namjeri. Ne želi otići u mirovinu, želi pomoći djevojčici Rosario. Brak između obavljanja posla i svakodnevnog života je gotov. Ballard objavljuje rat pedofilima i trgovcima djecom.

Rat se uvijek sastoji od mnogobrojnih bitaka, a u filmu je posebno naglašena bitka za spas djece u Kolumbiji. Zakup otoka u svrhu privlačenja pedofila i trgovaca djecom pokazat će se kao dobitna karta. Scene povezane uz otok podsjetile su mnoge gledatelje na otok pedofila Jeffreyja Epsteina. Otok, kako u filmu tako i u stvarnosti, zbog izoliranosti predstavlja savršeno mjesto za bogataše, za ostvarivanje njihovih perverznih ideja. Kako su se samo prevarili. Zaboravljaju da se istina ne može sakriti – dovoljno je pogledati kako je završio Epstein.

Istina je isto tako da trgovina djecom za mnoge kriminalce predstavlja “unosan posao”, čistu ekonomsku profit. Ovakvu vrstu kriminala omogućuju pojedinci poput Epsteina. Stoga je potreban poziv na osvješćivanje, na uočavanje onoga što se događa oko nas. Ne smijemo zatvarati oči pred očitim problemom. A jedna potresna činjenica, koju je istaknuo Ballard, to potvrđuje:  „Trgovina djecom već je nadmašila ilegalnu trgovinu oružjem, a uskoro će nadmašiti i trgovinu drogom. Znaš li zašto? Vrećicu kokaina možete prodati jednom. Dijete od 5 godina, možete prodati 5-10 puta dnevno, 10 godina zaredom“.

Nažalost, nekima niti ovo nije dovoljno za ozbiljniji pristup problemu trgovine djecom. Svjedoci smo da većina  srednjostrujaških medija ne vole pisati o rasprostranjenoj trgovini djecom – nije ugodna niti poželjna tema kao pisanje o političkim skandalima. Njihovi kolumnisti seciraju svaku scenu ovog filma i kao minus filma navode nedostatak dijaloga, loše napravljene scene itd.

Plaćene kolumniste ne zanima mišljenje brojnih gledatelja koji drugačije misle od njih i pritom je uočljivo udaljavanje od problema – zlostavljanja djece. Zaboravljaju da se film „Zvuk slobode“ u vremenu dominacije nekvalitetnih filmova pokazao kao opcija za jedan dio publike, a možda i preteča nekog novog filmskog pravca koji neće trgovati moralnim dvosmislenostima – jer u filmu je jasna priča o borbi između dobra i zla.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...