Treći predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Thomas Jefferson, predvidio je davne 1822. godine smrt tradicionalnog kršćanstva. „Vjerujem”, napisao je prijatelju, „da ne postoji mladi čovjek koji trenutno živi u SAD-u koji neće umrijeti kao unitarist“. Time je mislio da nitko neće vjerovati u Kristovo božanstvo i prihvatiti autoritet Crkve.
Dva stoljeća su bila dovoljna da dokažu koliko je bio u krivu. Unatoč skandalima, svađama i podjelama, Amerikanci su još uvijek koliko-toliko religiozni. A kršćanstvo još uvijek ima istu moć privlačenja inteligentnih i iskrenih obraćenika kao što je i prije imalo.
Posljednji znak toga je objava Ayaan Hirsi Ali da je postala kršćanka.
Hirsi Ali jedna je od najpoznatijih javnih intelektualki u Sjedinjenim Američkim Državama. Krajem prošlog tjedna objavila je kolumnu u britanskom časopisu „Unherd“ pod naslovom „Zašto sam sada kršćanka“. Kolumna predstavlja protutezu poznatom članku Bertranda Rusella iz 1927. godine „Zašto nisam kršćanin“.
Ali kako je uopće tekao životni put Hirsi Ali?
Rođena je u Somaliji 1969. godine, a odrasla je kao muslimanka u Keniji. U srednjoj školi pridružila se Muslimanskom bratstvu i pronašla životni smisao u njihovom žestokom tumačenju islama. Napustila je islam kada je njezina obitelj emigrirala u Europu. Preselila se u Nizozemsku, naučila nizozemski jezik i na kraju postala članica nizozemskog parlamenta.
Nakon 11. rujna 2001., napada islamskih terorista na SAD, postala je ateistica i kritizirala je tretman žena u muslimanskim društvima. Napisala je scenarij za kratki film na tu temu, ali redatelja, Thea van Gogha, divljački je ubio muslimanski fanatik. Vlastiti joj je život bio u opasnosti i na kraju se preselila u Sjedinjene Američke Države gdje je izgradila karijeru kao kritičarka islama i woke kulture te kao pobornica slobode govora. U javnosti je bila poznata kao zvijezda pripadnika vala „Novih ateista“.
U kolumni se osvrnula na ateističko razdoblje života: „Pronašla sam potpuno novi krug prijatelja, toliko različitih od propovjednika Muslimanskog bratstva koliko se može zamisliti. Što sam više vremena provodio s njima – ljudima kao što su Christopher Hitchens i Richard Dawkins – osjećala sam se sigurnijom da sam napravila pravi izbor. Ateisti su tada za mene bili pametni i zabavni. Dakle, što se promijenilo? Zašto se sada nazivam kršćankom?“.
U kolumni Hirsi Ali daje dva razloga za svoje obraćenje.
Prvo, kršćanstvo je jedini učinkoviti bedem protiv „triju različitih, ali povezanih sila: ponovnog oživljavanja autoritarizma i ekspanzionizma velikih sila u oblicima Komunističke partije Kine i Rusije Vladimira Putina; uspona globalnog islamizma, koji prijeti mobilizirati golemu populaciju protiv Zapada; i virusnog širenja woke ideologije, koja nagriza moralnu strukturu sljedeće generacije“.
Sve vrijednosti koje Zapad cijeni, kaže ona, imaju svoje korijene u kršćanluku (Christendomu) – ljudsko dostojanstvo, vladavina prava, sloboda, znanstveno istraživanje, obrazovanje…
„ta sloboda savjesti i govora možda je najveća dobrobit zapadne civilizacije. To čovjeku ne dolazi prirodno. To je proizvod stoljetnih rasprava unutar židovskih i kršćanskih zajednica. Upravo su te rasprave unaprijedile znanost i razum, umanjile okrutnost, potisnule praznovjerja i izgradile institucije za zaštitu života, a pritom jamčile slobodu što većem broju ljudi“.
Drugi razlog je osobne prirodne i u sebi je duhovan:
„Okrenula sam se kršćanstvu jer sam naposljetku shvatila da je život bez ikakve duhovne utjehe nepodnošljiv – zapravo gotovo samodestruktivan. Ateizam nije uspio odgovoriti na jednostavno pitanje: koji je smisao i svrha života?“.
Hirsi Ali u zaključku kolumne tvrdi da svake nedjelje u crkvi uči više o kršćanstvu. Čitatelje svoje kolumne ostavlja u neznanju o tome koja je to crkva. Put koji je Ayaan Hirsi Ali odabrala nije lagan, ali je jedini koji će joj omogućiti istinsku sreću i duhovnu utjehu.