Političar Igor Peternel podijelio je na društvenim mrežama isječak iz jedne epizode popularnog podcasta „Inkubator”. Isječak prikazuje gostovanje Tomislava Tomaševića i Mile Kekina uoči parlamentarnih izbora 2020. godine.

Voditelj emisije Ratko Martinović upitao je goste bi li radije sudjelovali u Koloni sjećanja u Vukovaru ili na paradi ‘ponosa’. Kekin se pohvalio sudjelovanjem na paradi ‘ponosa’ – to mu je „bilo zabavno“ – dok u Koloni sjećanja nikad nije sudjelovao, to mu je čudno, neshvatljivo. Tomašević je pratio stav ‘uspješnog glazbenika’, njemu je neshvatljivo vraćanje na rat poslije dvadeset pet godina. Smatra potrebnim okretanjem prema budućnosti kao što to čine Njemačka ili Engleska, tko se tamo još sjeća rata.

Teza od Tomaševića bila bi prihvatljiva da drži vodi. Naime, Tomašević nije imao vremena dok je studirao zelenu ideologiju na Sveučilištu u Cambridgeu vidjeti što se događa oko njega. Umjesto aktivizma mogao je malo pratiti obljetnice u Ujedinjenom Kraljevstvu. Britanci su za razliku od ‘naprednih’ Možemovaca ponosni na prošlost svoje zemlje.

Tako 8. svibnja svake godine odaju počast britanskim vojnicima koji su ratovali za slobodu zemlje u Drugom svjetskom ratu. I ne sjećaju se Britanci samo Drugog svjetskog rata. Svake godine odaju počast 11. studenog svima onima koji su služili u obrani domovine tijekom Prvog svjetskog rata. Taj dan se zove „Remembrance Day“.

Stoga je tek sada shvatljiv Tomaševićev stav izrečen u podcastu „Inkubator“. Njegov stav odražava stav partije Možemo. Oni slave obljetnice neke druge države. Rat koji je završio prije četvrt stoljeća nije im zanimljiv, nije potrebno odati počast hrvatskim žrtvama, ali je zato potrebno klicati četiri desetljeće poslije smrti Tita komunističke slogane, organizirati i financirati trnjanske kresove. To su obljetnice ‘vrijedne pažnje’.

Hoće li i glasači to prepoznati? Nisu sigurni bili niti u zelenoj partiji, stoga je Tomašević morao posegnuti za neugodnom odlukom. S knedlom u grlu zaputio se ove godine u Vukovar. Pridružila mu se i drugarica Benčić. Samo nisu mogli sudjelovati kao svi ostali građani u Koloni sjećanja.

Bacili su kocku. Tomašević je morao ići u Kolonu sjećanja, a hrabra drugarica Benčić, kako je dobro uočila saborska zastupnica Marija Selak Raspudić, afirmirala se dolaskom dan poslije kao „veći Pupovac od Pupovca“. Jednostavno Možemovci su bolji od drugih – imaju viši stupanj spoznaje, jedina sreća u nesreći je što njihovi politički prvaci nisu išli u rat za obranu ove države, jer tek onda hrvatski građani ne bi mogli dolaziti u Vukovar. Grad ne bi bio u Hrvatskoj.