Odbor stranaka potpisnica Istanbulske konvencije usvojio je ovaj tjedan Preporuke za Hrvatsku o implementaciji Konvencije Vijeća Europe o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama, u kojima Vladi RH daje 17 konkretnih preporuka, piše današnji Jutarnji list.
O njihovoj provedbi treba izvijestiti Odbor najkasnije do 5. prosinca 2026. U sljedeće tri godine Vlada tako, između ostalog, treba donijeti cijeli niz „rodno osjetljivih“ politika i strategija fokusiranih na nasilje nad ženama, organizirati i provesti obvezne edukacije policije, sudstva i državnih odvjetništva, osnovati posebno tijelo za koordinaciju i nadzor provedbe Istanbulske konvencije, povećati broj skloništa za žrtve i osigurati im minimalne standarde te osigurati da obiteljski suci u odlučivanju o skrbništvu i kontaktima s djecom nakon razvoda budu nedvosmisleno obaviješteni da tzv. „sindrom otuđenja djeteta“ nema znanstvenih uporišta i da osobitu pažnju posvete nasilnosti jednog roditelja.
Kao i sve druge protuživotne politike, tako se i rodna ideologija provodi pod krinkom humanih i opravdanih ciljeva kao što je, primjerice, borba protiv nasilja u obitelji. Što bi normalan čovjek morao imati protiv mjera kojima se uklanja nasilje u obitelji? Što bi mogao imati protiv toga da svi ljudi žive u čišćem okolišu? Ili protiv borbe za zdravlje ljudi, da se podsjetimo pandemijske histerije?
Uvođenje rodne ideologije
No problem je što Istanbulska konvencija vrlo jasno uvodi rodnu ideologiju. Pod krinkom ljudskih prava i zaštite prava žena gura se protuživotna ideologija, a oponente se nastoji ušutkati optužbama za podupiranje obiteljskog nasilja.
U Istanbulskoj konvenciji na mnogo se mjesta spominje rod, no taj se rod u njoj ne identificira sa spolom, nego se uvodi distinkcija roda i spola što čini sukus tzv. rodne (gender) ideologije. Rodna ideologija, kao što je poznato, uvodi dijalektičku razliku između pojma spol, koji može biti muški ili ženski (ta se razlika temelji na biološkim postavkama i predstavlja nepromjenjivu kategoriju), i rodne pripadnosti, muške ili ženske, gdje su razlike društveno konstruirane, dakle promjenjive i nestabilne.
Potpuno je to u skladu s poznatom izjavom Simone de Beauvoir „ženom se ne rađa, ženom se postaje”, kojom je ova ljevičarska aktivistica i filozofkinja željela reći da se shvaćanje sebe kao žene formira pod utjecajem okoline u mračnome patrijarhalnom društvu prepunome stereotipa i diskriminacije.
Feministice i sljedbenice Simone de Beauvoir rodnoj ideologiji pokušale su dati i pseudoznanstvenu aureolu tvrdnjom da su ponašanje muškarca i žene i uloge koje oni igraju u društvu određeni isključivo političkim, društvenim, ekonomskim, kulturnim i vjerskim faktorima. Istanbulska konvencija potpuno je na tragu te i takve misli da je rod društveno uvjetovana osobina, tj. društveni konstrukt.
Nema manje nasilja, ali ima rodne ideologije u vrtićima
Prilikom usvajanja Istanbulske konvencije govorilo se kako ne uvodi rodnu ideologiju. No činjenice govore da se nakon njezina usvajanje nije nimalo popravilo položaj žena (jer se ne bi sada govorilo u uvođenju kaznenog djela femicida), ali je promicanje rodne ideologije itekako pojačano.
Tako se, primjerice, udruga Status M prošle godine pohvalila: „Nastavili smo pilotiranje programa za promicanje rodne pravde i borbu protiv rodnih stereotipa u predškolskom i osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju – Programa K! Ovaj tjedan su nas ugostili Klub studenata pedagogije FFZG i Dječji vrtić Prečko. Hvala vam svima, bile ste odlične i veselimo se nastavku suradnje! Ovo pilotiranje kao i izradu Programa K provodimo kao dio projekta KINDER – Tackling gender stereotypes in education and early childhood: building a Gender-Responsive Pedagogy in Children’s Education.
Projekt KINDER za cilj ima razviti učinkovit i inovativni program obrazovanja za stručnjake i stručnjakinje koje rade s djecom predškolske (3-6 godina) i osnovnoškolske (7-12 godina) dobi. KINDER će učiteljima_cama, odgajateljima_cama i ostalom osoblju pružiti rodno osjetljive i rodno transformativne alate koji će im omogućiti da odgovore na specifične potrebe djevojčica i dječaka u procesima poučavanja i učenja iz perspektive rodne ravnopravnosti”.
Sama činjenica da se nigdje ne koristi termin „spolna“, nego “rodna ravnopravnosti” ukazuje na uzore u intelektualnoj baštini tzv. Istanbulske konvencije. Očito je njezina primjena ispod žita krenula, i to, kao što se hvale u organizaciji Stauts M, čak i na djeci od 3 i više godina.
Da ne bi bilo zabune, ova organizacija jasno podupire LGBT ideologiju, a poduprla je i svojedobni prosvjed u slučaju Čavajda. Oni se bore protiv „homofobije, transfobije i bifobije“.
Ova udruga nije jedina, i mnoge su druge snage uključene u promicanje LGBT ideologije.
Nakon najnovijih Preporuka, nema sumnje, možemo očekivati daljnje jačanje ove protuprirodne ideologije u našoj zemlji.