Subota, 15. lipnja 2024.

Hrvati u BiH: Je li treći entitet realan?

Područje tzv. zapadnog Balkana i dalje predstavlja fragilnu i nestabilnu zonu, tj. – starim rječnikom – bure baruta. Prošle godine svjedočili smo novoj kosovskoj krizi izazvanoj napadom Srba na kosovsku policiju. Sve ukazuje na to da je napad bio organiziran u Beogradu i da ja iza njega stajao rukopis „srpskog sveta“.

Srpski „svet“ u BiH

Početak 2024. godine donosi nove tenzije u Bosni i Hercegovini iza kojih stoji isti rukopis. Danas i sutra u srpskom entitetu održava se dvodnevno obilježavanje 9. siječnja koji se slavi kao „Dan Republike Srpske“ koji je ranije proglašen neustavnim. Ranije, visoki predstavnik Christian Schmidt pozvao je policiju i pravosudna tijela BiH da kazne dužnosnike koji bi ponovno pokušali obilježiti 9. siječnja.

Povodom novoga obilježavanja tzv. Dana Republike Srpske iznad zračnog prostora BiH održava se vojna vježba američkih borbenih zrakoplova F-16. Ova se vježba tumači kao znak potpore teritorijalnom integritetu te zemlje uslijed secesionističkih najava Milorada Dodika. Američki zrakoplovi iznad BiH jasna su simbolička poruka Dodiku da pazi što radi i ne prijeđe granicu.

Protiv Dodika vodi se sudski postupak pred Sudom Bosne i Hercegovine u Sarajevu što dodatno komplicira situaciju i izaziva tenzije. Dodik se već odavno oglušuje na bilo kakva upozorenja zapadnih veleposlanstava, ali ipak za sada nije spreman prijeći granicu i proglasiti odvajanje RS-a. Globalne geopolitičke okolnosti nisu trenutno najpovoljnije za takav pokušaj, ali je odvajanje RS-a nedvojbeno dugoročni cilj politike „srpskog sveta“.

Dok Republika Srpska de facto funkcionira kao srpski entitet (unatoč formalnoj konstitutivnosti i drugih naroda), Bošnjaci od potpisivanja Daytona do danas Federaciju Bosne i Hercegovine žele pretvoriti u ekskluzivno bošnjački entitet, a Hrvate pretvoriti u nacionalnu manjinu.

Bošnjački unitarizam

Unitarističku politiku u Sarajevu više nimalo ne skrivaju. Bakir Izetbegović prijetio da je da će Bošnjaci, ako bude bilo potrebno, i oružanim putem raskinuti „okove pariteta“ i Hrvatima smanjiti i postojeća prava. Za njega Hrvati, jasno je to poručio, ne mogu imati ista prava kao Bošnjaci.

Izebegović više nije na vlasti, ali je politička desubjektivizacija Hrvata u FBiH konsenzualni cilj svih bošnjačkih političkih elita. Dugoročno, oni gledaju i prema ovladavanju prostorom RS-a. Kao što bosanski Srbi saveznike imaju u Beogradu i Moskvi, tako Bošnjaci uživaju potporu islamskog svijeta, prije svega Turske, Irana i arapskih zemalja. Na ruku im ide globalno jačanje muslimanskih zemalja, ali i sve veći njihov broj u Europi.

I prošloga mjeseca zveckalo se oružjem. Na vjersko-domoljubnoj tribini u Nemili kod Zenice, na kojoj su sudjelovali visoki vjerski službenici, pozivalo se na naoružavanje. Povod tribine bio je napad Izraela na Gazu nakon Hamasova terorističkog akta, a muslimani u Palestini pritom su označeni kao najbolji od svih muslimana. I ovdje vidimo da Bošnjaci nastoje pridobiti simpatije islamskog svijeta i za svoje strateške ciljeve dobiti njihovu potporu.

Hrvati u BiH

Hrvati u Bosni i Hercegovini jedini su okrenuti prema Zapadu, ali su im upravo predstavnici toga Zapada od Daytona do danas kontinuirano oduzimali prava. Gotovo svi visoki predstavnici sudjelovali su u političkoj desubjektivizaciji hrvatskog korpusa i legitimirali protuhrvatske politike Sarajeva.

Posljedice takve politike i više su nego očigledno: broj Hrvata u BiH prepolovljen je u od 1991. godine do danas, a nepovoljni trendovi se nastavljaju. Hrvatska politika prema BiH poboljšala se u odnosu na razdoblje nakon 2000., no potreban je još snažniji angažman koji će posebno biti usmjeren na lobiranje u inozemnim središtima moći.

Prostor BiH, osim što predstavlja hrvatsko povijesno naslijeđe, čini i hrvatsku stratešku dubinu. Rješavanje hrvatskog pitanja u BiH – a ono nije moguće bez samouprave – nije samo ključno vanjskopolitičko, nego i sigurnosno pitanje Republike Hrvatske.

Postavit će se pitanje: je li treći entitet realan? Možda za jedan naraštaj nije, ali se njegovo formiranje mora postaviti kao strateški cilj. I stvaranje hrvatske države još je 1989. godine bilo nerealno. Samo devet godina kasnije Hrvatska je imala puni suverenitet nad cijelim hrvatskim ozemljem. Povijest ne stvaraju sluge ni „praktičnjaci“, nego odvažni pojedinci koji su spremni prkositi vjetrovima često i nepovoljnih (geo)političkih realnosti.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...