Nedjelja, 26. svibnja 2024.

Izbor Glavnog državnog odvjetnika pokazuje strah starih struktura

Izbor Ivana Turudića za Glavnoga državnoga odvjetnika uzburkao je duhove u Hrvatskoj posljednjih tjedana.

Nedvojbeno, riječ je o važnom pitanju jer nije svejedno tko će biti čelna osoba hrvatskog pravosuđa. Percepcija hrvatskog pravosuđa iznimno je loša. Većina ljudi pravosuđe smatra rak ranom hrvatske države.

Bez samostalnog i neovisnog pravosuđa ne može normalno funkcionirati ni gospodarski ni politički život. Jedino temeljita reforma pravosuđa može dovesti do demontaže klijentelističkoga modela političkih, ekonomskih i društvenih odnosa koji generira velike nepravde i još veća iseljavanja iz Hrvatske.

Najneovisniji od dosadašnjih okamenjenih struktura

Aktualna rasprava o izboru Glavnoga državnog odvjetnika poprimila je politikantske i sektaške karakteristike. Prijedlog da se za Glavnoga državnog odvjetnika izabere dosadašnji sudac Ivan Turudić stvorila je dva tabora i stanje histerije u kojemu su interesi države očito na posljednjemu mjestu.

Jasno je da među kandidatima koji su istaknuli svoju kandidaturu nije bilo idealnih kandidata pa se u takve ne može ubrojiti niti Ivan Turudić. Međutim, od predloženih kandidata, koji su od početka imali izglede za izbor, Turudić nedvojbeno predstavlja onoga koji je najneovisniji od dosadašnjih okamenjenih struktura u Državnom odvjetništvu, jer nije bio dio toga sustava, čije je djelovanje nemoguće ocijeniti prolaznom ocjenom.

Kad pogledamo hajku kojoj je posljednjih dana izložen kandidat Ivan Turudić, a posebno kad vidimo tko stoji iza te hajke, onda ne možemo ne zaključiti da njegov izbor smeta tzv. Dubokoj državi, čiji su korijeni u jugoslavensko-komunističkom sustavu, a koja i dalje želi vladati hrvatskim pravosuđem.

Pitamo se jesu li pravi razlozi hajke protiv Turudića u tome što se zalagao za izručenje bivših jugoslavenskih obavještajaca Njemačkoj, što je poništio presudu bl. Alojziju Stepincu i što je prvi kandidat za Glavnoga državnog odvjetnika koji je dragovoljac Domovinskog rata? Da je bilo tko u pitanju, a ima ovakvu povijest, on bi naišao na protivljenje permanentnoga establishmenta koji je – a ne oporba čije je ponašanje u cijelom slučaju očekivano, a dijelom i razumljivo – ključan u ovome svemu.

Strah starih struktura

Starim strukturama koje sva ova desetljeća kontroliraju pravosuđe, koje je učinilo ništa ili vrlo malo na procesuiranju komunističkih i srpskih zločina, očito ne odgovara taj profil kandidata. Te strukture kao potencijalne kandidate vide isključivo pripadnike dosadašnjih struktura pod kontrolom duboke države.

Dakako, ne treba biti naivan pa misliti da i HDZ, uz koji se vežu brojne afere, ovdje nema svoje interese i da moguće ne traži svoju zaštitu u predizbornoj godini. Jednako tako, ne treba sumnjati u to da je Turudić blizak HDZ-u. I sam je javno rekao da je njegovo dosadašnje djelovanje bilo određeno HDZ-om.

Međutim, od kandidata koji su dolazili u obzir Turudić jedini ne dolazi iz „sustava“ i o njemu je neovisniji od onih koji su njegov dio već desetljećima. Hajka, kojoj gorivo daje dilanje dokumenata koje posjeduje upravo Državno odvjetništvo, ukazuje na strah dosadašnjih struktura koje kontroliraju pravosuđe.

DORH treba čovjeka izvana koji će taj sustav prodrmati i promijeniti. Nismo sigurni da je Turudić onaj koji će tako nešto učiniti. No kad se pogleda tko najviše harangira protiv njegova izbora čini se da strah starih struktura bez dileme postoji.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...