Niska izlaznost birača na izbore, ali i iseljavanje protestne biračke baze zasigurno spadaju među ključne uzroke koji omogućuju vladavinu duopola HDZ-SDP od vremena stvaranja moderne hrvatske države. Dovoljno je da klijentelističko-partijske mašinerije odrade posao i da se uz relativno malu potporu birača dobije vlast. No značajan dio problema leži i u niskoj razini političke kulture birača i političkoj naivnosti, zaboravljivosti i nedosljednosti.

Polarizacija

Nakon što je Zoran Milanović izveo političku diverziju i najavio kandidaturu može se primijetiti ponovna polarizacija političke scene prema obrascu „mi ili oni“ iz 2015. i 2016. godine. S jedne strane se formira HDZ-ov, a s druge strane SDP-ov lijevi blok. Mediji u tome imaju presudu ulogu. Upravo oni formiraju okvire unutar kojih se odvija politička utakmica.

Time se značajnim isključuju treće političke opcije čije se postojanje gotovo ignorira. Iako je u posljednja dva mandata u mnogim aspektima vodio lijeve i liberalne politike HDZ se sada ponovno želi prikazati kao zaštitnik hrvatskih interesa pred naletom Milanovića i lijeve bulumente.

Milanovićev je potez bez sumnje ojačao ljevicu. Vidi se njezin rast u anketama. No kao što je korona kriza posljednji put predstavljala „crnog labuda“ koji je ojačao HDZ pred izbore, tako je sada Milanovićeva najava kandidature zbila redove u HDZ-u i dala im gorivo za političku mobilizaciju.

Lažan izbor

Posljedica svega ovoga je ta da se ponovno nastoji nametnuti izbor između dvije loše opcije, a da mnogi naivni birači odustaju od trećih suverenističkih opcija i svrstavaju se uz HDZ zaboravljajući što su o toj opciji mislili još do pred nekoliko tjedana. Ranije se birače na desnici mobiliziralo borbom „protiv crvenih“, a danas je ta crvena krpa Milanović. Četiri godine vode se lijeve politike, a onda se u predizborno vrijeme navodno skreće u desno kako bi se pokupilo glasove naivaca. Kojih, na žalost, ne nedostaje.

Dubokoj državi, kojoj sekundiraju masovni mediji, svejedno je hoće li na izborima pobijediti HDZ ili SDP-ov blok. U ključnim pitanjima ove se opcije uvijek slože. Bilo da govorimo o ratifikaciji Istanbulske konvencije, odnosu prema migracijama, zelenom fundamentalizmu, demografskim politikama ili o financiranju Milorada Pupovca i njegove političke progeniture. Obje opcije plešu onako kako sviraju globalistički svirači.

Nametnuta polarizacija je laž koja daje umjetno disanje petrifikaciji današnjeg sustava koji je pola milijuna Hrvata u nešto više od deset godina istjerao iz države. Izbor između ovakvoga HDZ-a i SDP-a lažan je izbor. Toga bi trebali biti svjesni svi dobronamjerni ljudi kojima je misao vodilja interes Hrvatske, a ne sitna financijska korist koju mogu dobiti od nekoga proračunskog transfera koji će vraćati sutrašnji naraštaji.

Alternativa uvijek postoji. Potrebno je birati one opcije koje nisu bile dio struktura, a pripadaju suverenističkom spektru. One jesu razjedinjene, što odgovara duopolu HDZ-a i SDP-a, no jedine do sada nisu kompromitirane. Sve drugo je već viđeno i pogubno.