Francuski svećenik Abba Matthieu Raffray u svojoj je snimci od 15. ožujka 2024. izjavio da „svatko ima oružje, ali đavao tvrdi da je borba preteška i stoga je nema smisla voditi“. Svećenik je u tom kontekstu, među ostalim, spomenuo i homoseksualnost koju je opisao kao slabost te podsjetio da su homoseksualni odnosi grijeh. Sada se je zbog toga našao u problemu.
U Francuskoj su svećenikove riječi izazvale bijes LGBT organizacije i Aurore Berge, ministrice za jednakost žena i muškaraca. Političarka je u slučaju ovoga svećenika najavila zahtjev tužiteljstvu.
Raffray je objasnio da njegova snimka govori o „iskušenjima uopće“ želeći naglasiti da ne moramo podleći svim iskušenjima i željama. „Homoseksualni odnosi su grijeh, ali mislim da ljudi više ne znaju što je grijeh“. Podsjetio da osuda grijeha nije isto što i osuda onoga tko ga čini.
Komentirajući buru koja se digla oko njegovih riječi, Raffray je rekao da se ne radi o njemu samom, već o „slobodi biti kršćaninom“. „Nadam se da će svi vjernici shvatiti da je ulog kršćanski moral i cijela Crkva”, rekao je.
Slične zakonske prijedloge trenutno možemo vidjeti u Poljskoj gdje se bilo kakva kritika LGBT ideologije, pa i samo citiranje biblije o homoseksualizmu, želi inkriminirati.
Finska političarka Päivi Räsänen svojedobno je završila na sudu zbog iznošenja kršćanskog nauka, koji je nepromjenjiv, o homoseksualnosti.
Räsänen su prijetile dvije godine zatvora zbog dijeljenja biblijskog citata na Twitteru. Objava je sadržavala fotografiju biblijskog odlomka Rimljanima, prvo poglavlje, stihovi 24-27, koji osuđuje homoseksualnost kao grijeh.
I u Hrvatskoj se vodio postupak protiv dr. Ivana Poljakovića zbog toga što je homoseksualizam nazvao bolešću što je u psihijatriji bio standard do sedamdesetih godina prošloga stoljeća.
Riječ je, dakle, o općem trendu na Zapadu. Želi se ušutkati kritičare LGBT ideologije, a sutra i smještati u zatvore.
alijanski publicist Roberto de Mattei ovako je opisao tu transformaciju Zapada pod diktatom diktature relativizma: „Prva je etapa nijekanje postojanja objektivnog zakona ili istine, s posljedicom izjednačenja dobra i zla, poroka i krjeposti. Druga je etapa institucionalizacija moralnoga zastranjenja, tj. pretvaranje osobnoga poroka u javnu krjepost. Treća je etapa društvena cenzura i sudsko suzbijanje dobra. Do te smo točke stigli. Danas živimo u svijetu koji se temelji na protudekalogu po kojemu je sve dopušteno, osim javno ispovijedati vjernost načelima naravnoga i kršćanskoga poretka“.
Pozicija žrtve i ugroženosti daje moralno superiornu poziciju. No čini se da na današnjem Zapadu kršćanski stavovi postaju ugroženi. Bilo kakva kritika ponašanja LGBT zajednice izaziva medijski i politički linč. Vrijeđanje kršćanskih vrijednosti ne nailazi na javnu osudu. Staro pravilo kažu da utjecaj imaju oni koje se ne smije kritizirati. Do te smo točke došli: kršćane može svatko vrijeđati, a kršćanski se nauk želi sudski suzbijati.