Sjećate li se velike javne rasprave i događaja u vezi 4. modula kurikula spolnog odgoja iz 2013. godine kada je kontrarevolucija u Hrvatskoj pružila svoj otpor revolucionarnoj ljevici (a što su mediji pogrješno nazvali „konzervativnom revolucijom“)?

Sjećate li se dr. Judith Reisman koja je u organizaciji udruga Vigilare i Centra za obnovu kulture došla iz SAD-a i održala niz javnih predavanja u Zagrebu na Fakultetu političkih znanosti, Medicinskom fakultetu i Filozofskom fakultetu tijekom kojih je dr. Reisman prekidana, napadana, ismijavana, klevetana i na koncu fizički spriječena?

Pri tome su srušeni i neki rekordi: pokušaj održavanja rasprave između dr. Reisman i ‘seksologa’ Štulhofera uslijed prevelikog zanimanja i posjećenosti dvorane 7 na Filozofskom, zasjenio je čak i studentska događanja iz Hrvatskog proljeća 1971., zbog čega je njihova debata morala biti odgođena.

Naposljetku, debata je održana u hotelu Westin, a osim po sadržaju, ostala je povijesna i po tome što je srušila sve dotadašnje rekorde nekog internetskog prijenosa uživo.

Upravo je na toj debati cijela hrvatska javnost saznala pojedinosti o Aleksandru Štulhoferu i njegovoj suradnji i povezanosti s pedofilima i promicateljima pedofilije, o čemu smo tih dana intenzivno pisali:

O autoru 4. modula Zdravstvenog odgoja u Hrvatskoj

I Štulhofer i drugi ‘seksolozi’ u službi su provođenja seksualne revolucije koja želi uništiti obitelj

I upravo je Odsjek za sociologiju tog Filozofskog fakulteta ovih dana objavio ‘važnu’ vijest za akademsku zajednicu, a to je da je predstojnik tzv. Katedre za seksologiju Aleksandar Štulhofer, dobio nagradu zloglasnog Kinseyjeva instituta zbog dubokog „multidisciplinarnog razumijevanja seksologije“ i „spektakularnog doprinosa u području seksologije“.

Vijest o nagradi još uvijek se ne može pronaći na mrežnoj stranici Kinseyjeva instituta, ali što je američka kapitalistička radišnost u odnosu na udarničku ažurnost djelatnika ustanove koja je perjanica kulturnog marksizma u Hrvatskoj.

O kakvoj je nagradi riječ?

Godišnja nagrada Alfred C. Kinsey Distinguished Researcher Award nagrađuje znanstvenike i sveučilišne profesore koji su, prema Institutu, pomogli u ‘razumijevanju ljudske spolnosti’, tj. koji su kao nekada poremećeni perverznjak Alfred Kinsey, promijenili način na koji se percipira ljudska spolnost i doveli do većeg prihvaćanja različitosti u ‘izražavanju spolnih orijentacija’.

Seksolog Alfred Kinsey svojim je istraživanjima doista utjecao na izopačeno doživljavanje ljudske spolnosti, a ljevičari ga i danas predstavljaju kao najutjecajnijeg i ‘najvažnijeg’ istraživača seksualnosti 20. stoljeća.

Većina seksoloških znanstvenih radova i mnogi ‘zdravstveni’ (seksološki) obrazovni programi pozivaju se na Kinseyja, ali ne uzimaju u obzir da je njegovo glavno djelo „Kinsey Reports“, prepuno netočnih informacija i sadrže krajnje zabrinjavajuće rezultate tada provedenih istraživanja.

To izvješće sastoji se od dvije knjige: „Sexual Behavior in the Human Male“ ( „Spolno ponašanje kod ljudskih mužjaka“) i „Sexual Behavior in the Human Female“ („Spolno ponašanje kod ljudskih ženki“), a već se iz naslova vidi da se radi, u najmanju ruku, o nenormalnom poimanju ljudske spolnosti.

Upravo je Kinsey lansirao tezu da su djeca seksualna bića od svojega rođenja.

U knjizi „Sexuale Behavior in the Human Female“ Kinsey tvrdi:

„Kada dijete ne bi bilo kulturno obilježeno, pitanje je bi li ga spolno približavanje uopće smetalo. Teško je shvatiti zašto bi to trebalo smetati, ako netko dodiruje djetetove genitalije ili da ono vidi genitalije drugih ljudi, ili zašto bi ga smetali specifično seksualni čini – osim ako ne zbog kulturnog okruženja“.

Kinsey je također bio patološki zainteresiran za sposobnost muške djece za orgazam. Tvrdio je da već dojenčad „u dobi od pet mjeseci“ može postići opetovane orgazme. U poznatim tablicama 30-34 u gore navedenom djelu Kinsey navodi podatke o „sposobnosti za orgazam“ 317 muške dojenčadi i djece.

Iz njegovih se djela, općenito, jasno može iščitati da pedofilske sklonosti smatra nečim normalnim, sastavnim dijelom spolnosti.

Bez obzira na sve zastrašujuće činjenice, ljevičari već godinama brane Kinseyja. Njima ništa nije sporno, iako je brojnim američkim državljanima, ali i ljudima diljem svijeta, rad Kinseyjeva instituta bio neprihvatljiv. Srećom, savezna država Indiana uvidjela je pogubnost ovog instituta i prestala ga je financirati prošle (2023.) godine.

Evo što je sam Štulhofer u intervjuu u Nacionalu 2010. rekao o školovanju na toj ustanovi:

„I onda sam 1991. prvi put posjetio SAD. Dobio sam istraživačku stipendiju na Sveučilištu Indiana u Bloomingtonu, u sklopu kojeg je i slavni Institut Kinsey, najpoznatija seksološka institucija na svijetu. Tu sam 24 sata na dan imao pristup velikoj biblioteci, što je u nas tada bila znanstvena fantastika. Danima sam čitao i tražio nove knjige, a na katu na kojem je bila zbirka knjiga iz društvenih znanosti bila je jedna velika polica s knjigama o ljudskoj seksualnosti. Bio je to moj susret s idejom da postoji nešto kao znanost o seksualnosti“.

Osim izobrazbe na tom institutu, Štulhofer je objavio i knjigu „Sexuality and Gender in Postcommunist Europe and Russia“ („Spol i rod u poslijekomunističkoj Europi i Rusiji“) u koautorstvu s deklariranim pedofilom i urednikom pedofilskog časopisa dr. Theom Sandfortom.

I ne samo to: na svoju konferenciju u Dubrovniku 2001. Štulhofer je pozvao pojedince koji su sebe nazivali pedofilima ili su promicali pedofiliju: Theodora Sandforta, Verna Bullougha i Erwina Haeberlea.

Zbog toga je protiv Štulhofera bila podnesena kaznena prijava, a udruga Vigilare bila je u vezi toga na obavijesnom razgovoru. No, adekvatan odgovor državnih ustanova izostao je, a skandalozna suradnja sa zagovornicima pedofilije nije naišla ni na kakvu osudu srednjostrujaških medija i šire javnosti.

Pitanje koje se, uz dodjelu ovu nagrade, može postaviti jest sljedeće: spremaju li ‘znanstvenici’ kao što su Štulhofer i njemu slični, neku novu revoluciju u Hrvatskoj?

Naime, baš nekoliko dana prije nego što je FFZG obznanio vijest o Štulhoferu, na mrežnoj stranici „Novosti“ objavljen je tekst „Nataša Bijelić: Seksualni odgoj odmah“.

Spomenuta sociologinja smatra da se u hrvatskim školama trenutno na „neadekvatan način“ pristupa spolnosti i reproduktivnom zdravlju, a posebno joj je problematično izostavljanje tema „rodnih stereotipa, ravnopravnosti, rodno uvjetovanog nasilja i LGBTIQ+ osoba“.

Ovo pokazuje da Štulhofer nije usamljen u svojim tezama, nego se (ponovno) stvara mreža akademskih istomišljenika.

Zaključak je više nego očit: nakon desetljeća nešto tišeg i prikrivenijeg rada ljevica se priprema za novi kulturni rat u kojem želi dovršiti proces indoktrinacije djece i mladih koji je započela uvođenjem građanskog odgoja i obrazovanja u hrvatske odgojno-obrazovne ustanove.