Donosimo završne govore s Tradfesta.
Jerzy Kwaśniewski i dr. Tymoteusz Zych: Pozitivna alternativa Istanbulskoj konvenciji
Kwaśniewski i Zych dolaze iz pravnog instituta Ordo Iuris iz Poljske koji se bavi obranom slobode govora, savjesti i ljudskog dostojanstva, a doprinijeli su slobodi okupljanja i izražavanja pro-life stavova u javnosti. Zych je autor brojnih pravnih akata, savjetnik ministarstva i potpredsjednik građanske inicijative „Stop abortus“. Profesor je na Pravnom fakultetu.
Zajedno su predstavili nacrt Konvencije o pravima obitelji. Na početku su naveli da Hrvati i Poljaci dijele mnogo toga pa i zajedničke neprijatelje. Pravo na ljubav trebalo bi biti zajamčeno zakonom, a ne običajem. Naš socijalni poredak počiva na neovisnoj i autonomnoj obitelji i braku kao stabilnoj zajednici muškarca i žene te dignitetu svakog ljudskog bića.
Ljubav i brak su, kažu, na udaru međunarodnih institucija. Trenutno je zakonski identitet braka pod upitnikom, a autonomija obitelji potkopana. Istanbulska je konvencija (IK) , kažu, plod takvih napora te je prvi međunarodni pravni dokument koji već u preambuli donosi rodnu ideologiju pod zaštitom međunarodnih zakona. Prema ideolozima IK, obitelj je identificirana kao izvor nasilja, dok je u stvarnosti ona upravo suprotno – institucija koja štiti svakog svog člana.
Zato su kao pozitivnu alternativu stvorili „Konvenciju o pravima obitelji“, kao kontrapunkt Istanbulskoj. U u preambuli IK navodi se da je „Nasilje protiv žena manifestacija povijesno nejednakog odnosa snaga između muškaraca i žena“ i da prepoznaje „strukturalno nasilje protiv žena kao rodno zasnovano nasilje“ te da će se „poduzeti nužne mjere da se promoviraju promjene u kulturnom uzorku ponašanja muškaraca i žena kako bi se istrijebili običaji, tradicije i prakse koje se zasnivaju na … stereotipnim ulogama muškaraca i žena“.
S druge strane, IK ne primjećuje povećanu seksualizaciju žene u javnom prostoru što je čimbenik koji povećava nasilje.
Zatim, ona propisuje učenje djece „nestereotipnim rodnim ulagama“. Što to znači, pitaju se? To su modeli suprotni tradicionalnom monogamnom braku s različitim i ravnopravnim ulogama muškarca i žene. Tu se brak gleda isključivo kao sredstvo opresije, kao što se privatna imovina kod Marksa gleda kao sredstvo opresije te ih zato treba ukloniti. Podsjetio je da je drugi prominentni marksist, Lenjin, pokušao ukinuti brak pa je ta utopija loše završila, kao i ukidanje privatne imovine.
Podsjetio je citatima koliko sličnosti imaju komunističke ideje od prije stotinjak godina s „modernim“ idejama po kojima će „socijalna patologija“ nestati, kao i nasilje, ako se uklone „sredstva opresije“, poput braka. No, kad pogledamo činjenice, svi ti ideolozi, Engels, Lenjin i ostali, bili su u krivu. Od nasilja najbolje štite snažne obiteljske veze. Uzeli su za primjer američke studije koje pokazuju da su žene izvan braka puno izloženije nasilju od onih u braku, pri čemu građansko partnerstvo ne daje iste rezultate zaštite kao brak. Još veća je razlika kod djece; ona su deset puta manje izložena zlostavljanju ako žive s oba biološka roditelja, nego ako majka živi s nekim drugim.
Dr. Zych je naveo da statistike jasno pokazuju da je Poljska u samom vrhu EU po nenasilju prema ženama, a Hrvatska treća. Nasilja prema ženama ima najmanje u zemljama sa snažnim bračnim i obiteljskim vezama, kaže, i kad se pogledaju podatci, nitko tvrdnje iz IK ne može uzeti ozbiljno. Studija OECD-a navodi na isti zaključak da je obitelj brana nasilju, ne njegov uzrok. Zato treba odbaciti lažnu ideologiju i prihvatiti činjenice.
Oni tvrde kako su brojne zemlje, poput Poljske i Hrvatske, prihvatile IK pod pritiskom i da ona ne može spriječiti nasilje u obitelji pa zato predlažu svoju konvenciju o obitelji, kojom bi se spriječilo neopravdano oduzimanje djece roditeljima te koja bi pravnim sredstvima sprječavala nasilje.
Zato u Konvenciji o pravima obitelji predlažu reafirmaciju postojećih mjera iz konvencije o pravima djeteta, a najbolji interes djeteta su snažne obiteljske veze. Pojam „obiteljskog nasilja“ treba jasno odrediti i lišiti dvoznačnosti te spriječiti daljnje potkopavanje obitelji, a svakako bi trebalo spriječiti diskriminaciju velikih obitelji. Konvencija bi trebala biti alat za sprječavanje obiteljskog nasilja, ali posve lišena ideologije.
Boris Andreev: Kako je Ustavni sud Bugarske odbacio Istanbulsku konvenciju
Predzadnji govornik Tradfesta došao je iz Njemačke, gdje ima odvjetnički ured u Frankfurtu. On je ukratko ispričao kojim je tijekom išla sudska bitka i koji su bili pravni argumenti zbog kojih je Ustavni sud Bugarske odbacio spornu Istanbulsku konvenciju.
Ustavni sud je, naime, ustvrdio da zakoni moraju osigurati pravnu sigurnost građanima, dok Deklaracija unosi pravnu nesigurnost zbog neodređenosti oko roda i spola. Ona koristi izraze „rod“ i „spol“ za istu stvar, odnosno za biološki dan spol koristi riječ „rod“. U Bugarskom je ustavu spol određen rođenjem, a ne „rodom“, i stoga je Istanbulska za sud kontroverzan dokument.
Nadalje, Ustavni sud je zaključio da IK nastoji nametnuti “rodnu ideologiju” prema kojoj pojedinci mogu u bilo kojem trenutku promijeniti svoju rodnu pripadnost, bez obzira na svoj spol. Ustavni sud smatra da je definicija roda kao društvenog konstrukta koja se nalazi u IK, protuustavna i protuzakonita budući da je rod definiran kao biološko obilježje, a rodne uloge su određene tim istim biološkim karakteristikama. To bi značilo da bi Bugarska morala pravno priznati pojam roda.
U presudi stoji i da korištenjem pojma roda kao društvenog konstrukta, IK briše razlike između muškog i ženskog spola kao bioloških odrednica, što navodno samu svrhu konvencije čini ništavnom, budući da bi društvo tako izgubilo sposobnost raspoznavanja razlika između muškaraca i žena, čime bi borba protiv nasilja nad ženama postala formalan, no nedostižan cilj.
„Konvencija otvara put za uvođenje koncepta ‘roda’ i ‘rodnog identiteta’, što će zahtijevati uspostavljanje postupaka kojima se omogućuje pravno priznanje ‘roda’ različitog od spola, što je u suprotnosti s Ustavom“, kaže se u odluci Ustavnog suda.
Ustavnom sudu je problematično i to što jednom ratificirana, KIKonvencija postaje nadređena nacionalnom zakonodavstvu s kojim nije u skladu. Na temelju svega toga Ustavni sud je presudio da IK sa svojim sadržajem, nije u skladu s bugarskim Ustavom.
Dr. Clemens Cavallin – kriza Crkve i budućnost kršćanstva
Švedski katolik i ninski zet, Cavallin je zaljubljenik u umjetnost (slikarstvo) i filozofiju, a doktorirao je na povijesti religije. On je zatvorio ovogodišnji Tradfest pogledom u budućnost Crkve. Na samom početku izlaganja, postavio je jednu jako zanimljivu i vrlo hrabru tezu:
„Što ako ulazimo u vrijeme u kojem istovremena sekularizacija zapadnih kršćanskih zemalja, moralni pad klera sve do najviših razina, kriza liberalizma i geopolitički pomak prema istoku, uz demografske trendove koji favoriziraju globalni jug, otvore prostor za jedno novo i ovaj put stvarno univerzalno kršćanstvo“?
Tu hrabru tezu postavlja jer, kaže, vizija je temelj akcije, a takva vježba je potrebna kako ne bismo bili deprimirani raspadom Crkve u 21. stoljeću na zaraćene frakcije, njenim padom u moralnu dekadenciju te pogledom na nekoć moćne kršćanske nacije u zadnjoj fazi neopaganizma.
Promišljajući o kršćanstvu, vratio se u 12. stoljeće, vrijeme ideala, kada je papa „arhitekt“ samosvijesti, vrijeme prvih gotičkih katedrala i sklada antičke grčke filozofije i kršćanske misli. To je rođenje europske kršćanske civilizacije, pa iako će u stoljećima koja dolaze doći do sloma uslijed šizme s tri pape, reformacije, stvaranja nacionalnih država, kulturno jedinstvo kršćana je ostalo
Vraćajući se na početke kršćanstva, podsjetio je da su prvi kršćani bili mala grupa ljudi sa svih krajeva svijeta koja se okupila u Rimu, koji sam nije bio nacionalna država već golemo carstvo, i odatle dolazi izvorno kozmopolitski karakter kršćanstva. No, odnos Crkve i države bio je povezan, državu ne bi bilo moguće regulirati ako bi se Crkva isključila iz obrazovanja i pisanja zakona. Kasnije je usvojen liberalni stav po kojem vjera nije stvar političke zajednice, nego osobne odluke. Takav put usvojila je i Crkva na Drugom vatikanskom koncilu.
Od kršćanstva, kaže, nije mnogo ostalo niti u samom Rimu, tek grobovi i kamenje, što ne treba zavarati: nema više ni želje za opstankom, reprodukcijom, a velik dio klera je moralno bankrotirao što pokazuje primjer na koji ukazuje kardinal McCarrick.
No, u destrukciji i globalizaciji on vidi i šansu za novu Crkvu i novo katoličanstvo, koje zahvaljujući geopolitičkom rasporedu snaga i svojem univerzalizmu, može ponuditi rješenja svijetu koja moralni relativizam liberalizma ne nudi. Radi se o simbiozi, kaže, ljudskog i božanskog kakva je ostvarena u gotičkim katedralama, o zalaganju za život sa svrhom i smislom, život dobrote, vrline i časti, unatoč trenutnoj situaciji unutar i oko kršćanstva.
Nakon zaključnog obraćanja i zahvale govornicima, gostima i podupirateljima, predsjednik Zaklade Vigilare u ime organizatora festivala, zaključio je ovogodišnji TradFest i najavio nastavak promicanja tradicije i konzervativnih ideja i za sljedeću godinu.