Već treću godinu za redom Republika Hrvatska stagnira po broju bodova na Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala (TI), navodi se u godišnjem izvješću svjetske organizacije za borbu protiv korupcije. Indeks percepcije korupcije (CPI) pokazuje razinu transparentnosti javnog sektora država na skali od 0 do 100. Države koje imaju indeks niži od 50 bodova smatraju se korumpiranima, a one s više od 51 nekorumpiranima.
Hrvatska je ove godine, kao i prošle i pretprošle, na 63. mjestu s 47 bodova, smještena između Malezije, Kube i Crne Gore koje dijele isti broj bodova. Hrvatska je 2015. imala 51 bod, a od tada konstantno pada. Od članica Europske unije iza nje su samo Mađarska, Rumunjska i Bugarska.
O stvarnoj ili fingiranoj borbi protiv korupcije i kriminala u Hrvatskoj se govori na svim valnim duljinama. Međutim, budući da klijentelizam, kriminal i korupcija uživaju zaštitu visokih političkih i pravosudnih krugova – od te borbe Hrvatska ima malo koristi.
Astronomska razina korupcije koja je danas prisutna u Hrvatskoj moguća je kao neposredan plod nefunkcioniranja pravosuđa u kojemu se svakodnevno flagrantno krše temeljna kaznenoprocesna načela. Stanje pravne nesigurnosti reflektira se na gospodarstvo (investicije zaobilaze mjesta u kojima se ne očekuje adekvatna sudska zaštita), ali i na opću društvenu klimu.
Nesankcioniranjem očitog kriminala stvara se ozračje pravne nekažnjivosti za povlaštene političke i pseudopoduzetničke klase čime se šalje jasna poruka i mlađim naraštajima o tome koje su poželjne društvene „vrijednosti“.
Kao što upozorava dr. sc. Tado Jurić, korumpirano pravosuđe uz stanje u medijima predstavlja jedan od glavnih stimulansa iseljavanja iz Republike Hrvatske. Nesankcioniranjem očitog kriminala generira se društvena nepravda, a ljudi postaju rezignirani i bez nade da se u Hrvatskoj išta može promijeniti na bolje.
Slučajevi Rumunjske i Slovačke proteklih godina svjedoče da nema reforme pravosuđa dok god istaknuti pravosudni dužnosnici kao i članovi političke i pseudopoduzetničke oligarhije ne završe u zatvorima.
U knjizi „Nacionalna sigurnost: prognoziranje ugroza“ sigurnosni stručnjak prof. dr. sc. Mirko Bilandžić upozorava: „Sustavna politička korupcija dominantan je oblik upravljanja državom posljednjih deset godina, dominantan oblik društvenih odnosa, osvajanja vlasti i zadržavanja na vlasti. Takav model nije rezultirao samo pljačkom hrvatske države i hrvatskog društva (oko 15 mlrd. dolara), već su nepotizmi, klijentelizmi, kronizmi i prljavo-partikularni interesi i utjecaji doveli do negativne kadrovske selekcije i bitnih deficita institucionalnih državnih kapaciteta, uključivo i institucija nacionalne sigurnosti. Sustavna politička korupcija ugrozila je hrvatsku nacionalnu sigurnost“.
U knjizi „Hrvatska u mreži mafije, kriminala i korupcije“ politolog i publicist Darko Petričić ističe kako je organizirani kriminal neposredna prijetnja unutarnjoj sigurnosti države, a to se posebno izražava u državama s otvorenim procesima globalne tranzicije društvenih i gospodarskih sustava među kojima je i Hrvatska.
Nijedna, pak, kriminalna organizacija nije tako uspješna – upozorava Petrić – kao ona koja ima potporu države. Riječ je o najvećem problemu koji onemogućuje djelotvornu eliminaciju organiziranoga kriminala iz kriminalno inficiranih zemalja.
Korupcija ugrožava nacionalnu sigurnost, potiče iseljavanje, ali i kao tumor nagriza hrvatsko gospodarstvo. Korupcija puno košta i koruptivni sustavi mogu se održati jedino visokim porezima koji destimuliraju gospodarske procese i ekonomski razvoj.