Utorak, 29. studenoga 2022.

Stepinac: Ako hoćemo da se ljudsko društvo obnovi, valja se svim srcem vratiti Bogu

Desete veljače slavi se blagdan bl. Alojzija Stepinca, zaštitnika zatvorenika, bolesnika i progonjenih. Živio je svetačkim životom, podnosio muku i trpljenje što ga je uzdiglo na čast oltara i tako postavilo kao putokaz budućim naraštajima. Kao jedan od najsvjetlijih likova Katoličke crkve svoga vremena i Božji čovjek, Stepinac je jasno i nedvosmisleno ustajao protiv svih bezbožničkih, nasilničkih i zločinačkih ideologija dvadesetog stoljeća – komunizma, fašizma i nacizma – tražeći im korijene u odbacivanju Boga i njegovih zakona i u ideji kako je svijet moguće izgraditi bez Boga ili protiv Boga.
U tome je bila i njegova krivnja pred jugoslavenskim sudom. Osim što je bio hrvatski domoljub ostao je vjeran Katoličkoj crkvi.
Jugoslavenski diplomat Vladimir Popović najpreciznije je naveo razloge Stepinčeve osude od strane komunističke Jugoslavije: „Da je popustio samo u jednoj stvari, on bi bio sutradan oslobođen. I nas bi poštedio mnogih neugodnosti. Da je samo proglasio hrvatsku Crkvu, odcjepljenu od Rima, mi bismo ga do oblaka uzdigli“.
Dne 23. listopada 1938., u propovijedi u crkvi svete Katarine, Stepinac je ovako detektirao uzroke problema tadašnjeg povijesnog trenutka: „Zadnji uzrok današnjem teškom stanju čovječanstva jest to, što se čovječanstvo udaljilo od Boga (…) Čovjek čovjeku više nije brat nego vuk. Homo homini lupus. Ako hoćemo da se ljudsko društvo uistinu obnovi, valja da se čovjek opet svim srcem vrati Bogu. Potrebita je prije svega temeljita reforma života“.
Iz ovakvoga razmišljanja proizlazili su i njegovi stavovi o društveno-političkim fenomenima i ideologijama.
U nastavku donosimo nekoliko reprezentativnih Stepinčevih izjava u kojima osuđuje protuljudske ideologije svoga vremena: komunizam i nacional-socijalizam, ali i ideologiju abortizma koja i danas – u vremenu izuzetno negativnih demografskih trendova – ima karakter „narodnog samoubojstva“. U vremenu dok i mnogi deklarirani navodni katolici kalkuliraju s potrebom zabrane abortusa, Stepinac nam daje vrlo jasan putokaz.
O NACIONAL-SOCIJALIZMU
„Kud ćete gorih dana nego li su oni u kojima pod utjecajem sile, hoće svijetu nametnuti nazor da je jedna rasa ljudi više vrijedna od druge. I milijuni ljudi moraju kimati pokorno glavom na tvrdnju, koju opovrgava sam Bog i koju opovrgava život. Opovrgava je sam Bog jer za sve rase jednako govori: ‘Prah si i u prah ćeš se pretvoriti!’. Opovrgava je Bog, koji na usta apostolova opominje: ‘Ne lažite jedan protiv drugoga, svucite staroga čovjeka s djelima njegovim, i obucite novog čovjeka koji se obnavlja za spoznanje po slici Onoga, koji ga je stvorio; gdje nema ni Grka, ni Židova, obrezana ni neobrezana, divljaka ni Skita, roba ni slobodnjaka, nego sve i u svemu Krist!’. Opovrgava ovu tvrdnju i sam život, koji dokazuje, da su sve rase sposobne za napredak, kad im se dade mogućnost razvoja. Štoviše, da takozvane niže rase često puta iskazuju više poštenja i morala nego one, koje sebi umišljaju da su stvorene da drugima gospodare!“. (Propovijed na Staru godinu 1938.)
„Jer treće što tvrdimo, svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili ponosno arijci imadu jednako pravo da govore: ‘Oče naš koji jesi na nebesima! Ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati? Svi narodi bez razlike kako se zvali imadu jednaku dužnost, da se udaraju u prsa i da govore: ‘I odpusti nam duge naše, kao što i mi otpuštamo dužnicima našim!’. Zato je Katolička crkva uvijek osuđivala, a i danas osuđuje svaku nepravdu i nasilje, koje se počinja u ima klasnih, rasnih ili narodnosnih teorija. Ne može se istrijebiti s lica zemlje Cigane ili Židove, jer ih se smatra inferiornom rasom. Ako se budu na laku ruku primjenjivali principi rasnih teorija koje nemaju temelja, da li uopće postoji za bilo koji narod još kakva sigurnost na zemlji?“. (25. listopada 1942.)
„Za nju (Katoličku crkvu) je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i Ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka Katoličke crkve, a sve drugo su obična podmetanja – za koja vrijede riječi – u kaži su kratke noge! Katolička crkva ne može priznati, da koja rasa ili narod, zato što je brojčano jači i bolje naoružan, smije počinjati nasilja nad brojčano slabijim i manjim narodom“. (31. listopada 1943.)

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...