Utorak, 29. studenoga 2022.

Nepostojeća obnova od potresa. Ogledalo kadrovske politike hrvatske države

Pred dvije godine Zagreb je pogodio potres koji je srušio i uništio brojne obiteljske kuće, škole, crkve, bolnice i zgrade javnih institucija.

Prema procjenama riječ je oko 25 000 objekata s ukupnom štetom od 86,4 milijarda kuna.

Na žalost, i dvije godine nakon potresa obnove grada nema.

Do sada nije izgrađena niti jedna zamjenska stambena zgrada ili obiteljska kuća, a nije organizirana ni konstrukcija odnosno nekonstrukcijska obnova. Uklonjena je tek 21 obiteljska kuća teško uništena potresom.

U centru Zagreba, koji je zbog starosti zgrada i kuća pretrpio najveća oštećenja, još uvijek ne vidimo građevinare, dizalice i skele.

Obnova još uvijek nije započela.

Da čitava slika bude još veselija, treba istaknuti da je Hrvatska iz Europskog fonda solidarnosti dobila 683,7 milijuna eura. Međutim, ta sredstva nisu iskorištena pa je predsjednik Vlade Andrej Plenković morao tražiti popravni rok od godinu dana.

Mnogo je razloga zašto Hrvatska nije sposobna iskoristiti gotov novac za obnovu. Tu je velika birokracija i sijaset nepotrebnih dozvola, ali i rast cijena građevinskih radova.

Ipak, ključni problem leži u potkapacitiranosti i nesposobnosti nižih operativnih razina koje, očito, nisu sposobne provesti proces obnove iako je ovaj prvorazredni interes vladajućih struktura koje bi se mogle naći u velikim problemima ako se probije i drugi rok za korištenje EU sredstava.

Desetljeća negativne selekcije i zapošljavanja po partijskom ključu stvorila su birokratski monstrum koji je sam sebi svrha, a nije u stanju provesti imalo ozbiljnije projekte.

Ovim tempom obnova Zagreba, ali i Banovine trajat će stoljećima.

Bez zaokreta prema kulturi rada i odgovornosti i prema kriteriju honoriranja izvrsnosti Hrvatska jednostavno ne može naprijed.

Hrvatskoj treba mala, ali učinkovita birokracija koja ne će služiti kao mrijestilište nižerangiranih partijskih adlatusa.

Nepostojeća obnova od potresa slika je i prilika, ogledalo kadrovske politike hrvatske države svih ovih godina.

Cijenu takve politike sada plaćaju ljudi koji su i dalje bez vlastitog krova nad glavom.

A oni bi u idućim godinama, na žalost, mogli potražiti taj krov na nekim drugim paralelama i meridijanima.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...